Scenariji, prijevodi, lirsko-memoarska proza, esejistika, feljtoni, znanstvene knjige, zbirke pripovjedaka, romani za odrasle, romani za djecu – sve je to pronašlo svoje mjesto na stvaralačkoj polici Pavla Pavličića u nekoliko desetljeća stvaralaštva i više od stotinu objavljenih naslova. Nagrade i podatci o čitanosti i posuđenosti naslova svjedoče da Pavličića cijene kako čitateljska publika svih generacija, tako i struka, a nerijetki su oni koji svoje čitateljsko odrastanje vežu baš uz njegovo ime.
Pavao Pavličić javio se u književnosti 1972. godine zbirkom dvadeset priča naslovljenom Lađa od vode. Postavio je time temelje hrvatske fantastike, a Lađa od vode, naslovna priča, postala je programatskim tekstom hrvatskih fantastičara. 48 godina poslije pod budnim uredničkim okom Julijane Matanović i u izdanju Umjetničke organizacije Lađa od vode, istoimena zbirka doživljava svoje drugo izdanje. Osim dvadeset priča iz prvotnoga izdanja koje progovaraju o odnosu prema književnosti i književnim djelima, o (ne)mogućnostima jezika i komunikacije, o prirodi i njezinim fantastičnim (a stvarnim) elementima i o tankoćutnim emocijama i pitanjima koja su utkana u cijelu zbirku, novo je izdanje dodatno obogaćeno. Nadahnuti pogovor Tomislava Brleka daje iscrpnu analizu same zbirke, ali i zbirku povezuje s drugim autorima i stavlja kontekst vremena. No, još je važnije napomenuti predgovor – odnosno napomenu samoga pisca koji prema vlastitom priznanju prvi put ponovno uzima vlastitu zbirku u ruke nakon gotovo pet desetljeća. U vrlo osobnom tonu, Pavličić daje uvid u svoj stvaralački proces i pogled na vlastito stvaralaštvo, ali i pokazuje svijest o promjenama i novostima koje su se od prvoga izdanja do danas neminovno dogodile. Iskrenost o odnosu prema rodnome Vukovaru, zgode iz života, ali i odnos prema čitateljima i promjenama u jeziku pronašli su mjesto u uvodnoj priči koja poput kormila usmjerava čitatelja o tome kud plovi ovaj brod o kojem čitate i u današnjem osvrtu.
Nadam se da ćete Lađu od vode rado uzeti u ruke i zaploviti književnom strujom. Nemojte se iznenaditi priči bez točke jer je Pavao Pavličić pisac čije stvaralaštvo doista ne poznaje granicu, pa bila ona makar i sitni interpunkcijski znak.
