Povodom obilježavanja dvadeset godina postojanja Teatra Gavran u Društvu hrvatskih književnika predstavljena je monografija pod nazivom „Za glumce i publiku“ teatrologinje Lucije Ljubić.

Monografija opisuje najvažnije trenutke Teatar Gavran, jednog  od najuspješnijih putujućih teatara u Hrvatskoj , koji je u protekla dva desetljeća proputovao 200 000 kilometara, odigravši predstave u 180 gradova od kojih je 30  u 10 europskih zemalja. Doveli su kazalište u najmanja mjesta,  ali su gostovali i na scenama nacionalnih teatara.

 

 

„Prije točno 20 godina u listopadu 2002. godine sve je otpočelo  izvedbom “Hotela Babilon” u režiji Aide Bukvić. Miro i ja smo u to krenuli s monodramom ne želeći da u slučaju neuspjeha,  osim nas, još netko  od glumaca nastrada. No srećom  “Babilon” je premašio više od 260 izvedbi i postao naša najizvođenija predstava. Iduća predstava“Zabranjeno smijanje” premašila je 100 repriza tako da je od samog starta Teatar Gavran visoko podigao ljestvicu i učinit ćemo sve  što je u našoj moći da uz pomoć glumaca i suradnika  nastavimo zajedno i prema nekim novim obljetnicama.

Lucijina knjiga je čak i meni pomogla da na drukčiji način sagledam obim i opseg tog velikog posla koji je iza nas. Moja zahvala ide ne samo prema svim našim suradnicima nego i prema publici koja nas je bezrezervno podržavala sve ove godine. Stoga mi se i svidjelo kada je Lucija predložila da se monografija nazove “Za glumce i publiku”“  rekla je tim povodom umjetnička voditeljica Teatra Gavran Mladena Gavran.

 

 

Teatar Gavran je od svojih početaka pa sve do danas angažirao vrsne glumce, redatelje, scenografe, kostimografe, kompozitore kao i  tehničko osoblje, te su u 20 godina izveli  20 premijera za odrasle i 3 premijere za djecu, a najnovija „Zeko traži mamu“ će se održati u veljači 2023.godine.

 

Član komisije Ministarstva kulture i medija za kazališta izdanja i redatelj Robert Raponja koje je ujedno u Teatru Gavran izrežirao najviše predstava , ocijenio je monografiju Lucije Ljubić “izuzetno vješto, duhovito i promućurno napisanim djelom”, te se prisjetio i zajedničke suradnje.

 

 

„S guštom sam pročitao ovu monografiju koju je napravila Lucija Ljubić i uvidjeh koliko je naših zajedničkih života i  prijatelja utkano u nju. U ovom obiteljskom teatru jednog pisca , ali zahvaljujući snazi i viziji Mire Gavrana on okuplja širu kazališnu zajednicu i samo se taj broj širi. I nisu bez razloga ovi svi izneseni podaci impozantni. Snaga koju Miro Gavran kao pokretač i inicijator različitih stvari ima je najbitnija za njegovu obitelj i Teatar Gavran,  jer upravo on zna kako da dođe, kako da se približi i naseli u srcima ljudi. Naša suradnja se razvila kada je osnovao Scenu hrvatske drame i od tada naše prijateljstvo traje. Od tada traje i prijateljstvo s obitelji Gavran i to prijateljstvo je uvijek bilo kreativno i poticajno. Tako da smo u izmjeni ideja tada mogli promišljati o kazalištu koje se prije svega temelji na ljudskim vrijednostima,  koje zagovara obiteljske vrijednosti, ali i one građanske. Miro je snagom svog talenta uvijek rušio zablude, predrasude, rastvarao tvrdokorne stavove i utkao ih u svoj dramski opus, bilo da je riječ o povijesnim osobama ili o suvremenoj radnji.“

 

Pohvalio je i činjenicu da Teatar Gavran osim scene za odraslu publiku, već godinama njeguje i Dječju scenu.

„Gavrani su na  školovanje u Osijek gdje sam ja tada počeo i raditi na Akademiju poslali svoga sina Jakova Gavrana,  izuzetno talentiranog likovnjaka, ali i jako zanimljivog i mladog kazališnog stvaratelja koji je završio glumu i lutkarstvo i bavi se jednako uspješno i jednim i drugim. Ono što  je poticajno i ističe ih od ostalih je to što imaju uz predstave za onu odraslu publiku imaju i onu za djecu. Tako da zahvaljujući ovome teatru mnogi naraštaji imaju zanimljive sadržaje i tako postaju buduća kazališna publika.“

 

 

Monografija sadrži  popis odigranih predstava koje prate  plakati i fotografije , kao i popis svih mjesta nastupa i osvojenih nagrada. Uz navedeno sadrži i tekstove o Miri Gavranu, Mladeni Gavran i formuli uspjeha njihova teatra. Autorica Lucija Ljubić kazala je kako je željela napraviti monografiju koja će odražavati duh Teatra Gavran i povezanost kazališne zajednice koju je taj teatar uspostavio.

 

“Veliki dio tih predstava sam gledala od praizvedbi pa sve do ove godine. Međutim ono što je meni bilo poticajno i što sam ja htjela učiniti pišući ovu monografiju željela sam ukazati da je ovo  monografija o kazališnoj zajednici koju je stvorio Teatar Gavran. Dakle , osim što je okupio svoga dramskog pisca i glavnu glumicu i povremenu redateljicu, te kasnije i glumca-lutkara (Jakova Gavrana), okupio je i doista impresivan broj suradnika koji su prepoznali vrijednost takve vrste kazališta i odazvali se pozivu na suradnju”, rekla je Ljubić.

 

Monografija „Za glumce i publiku“  pokazuje otvorenost, demokratičnost, parlamentarnost, te naraštajnu izražajnost, a kada je riječ o tekstovima Mire Gavrana i žanrovsku raznolikost.