Dimitrije Popović je hrvatski i crnogorski slikar i književnik koji podjednako posljednjih godina objavljuje nove cikluse slika kao i književna djela. Vrsan je crtač, ali i posjeduje životno iskustvo s brojnim značajnim imenima svjetske umjetničke scene kao i filozofije.  Posljednjih godina je redovito prisutan u Muzejima bilo da izlaže Retrospektivne izložbe ili one posvećene velikanima poput Dante Alighierija, Dalija, Kafke, Leonarda da Vincija, ali i domaćih ličnosti javne scene.

“Dimitrije i Dante” naziv je njegove otvorene izložbe  u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici povodom obilježavanja 700. godina smrti velikog književnog barda Dante Alighierija, a koja ostaje otvorena sve  do 29. rujna 2021. godine. Bila je to ujedno i prilika da nam Dimitrije Popović otkrije kako ga je nadahnuo autor “Božanstvene komedije” i kako se to odrazilo na njegov opus.

 

 

 

 

Kako Vas je i kada Dante Alighieri inspirirao kao slikara i književnika?

Prvi susret s “Božanstvenom komedijom” bio je u gimnaziji u okviru lektire. Tada sam bio impresioniran opisima  podzemnog  paklenskog svijeta gdje , kako kaže Dante ,, pati zlo sjeme čovjekovo“. Ta impresioniranost je bila  na neki način  prirodna s obzirom na moj afinitet za nadrealizam .U vrijeme studija na Likovnoj akademiji sam se počeo više zanimati za Danteovo remek djelo poglavito za ,,Pakao” zato što je  toliko inspirativan da omogućava bogatstvo interpretacija. Već na samom početku osamdesetih godina prošlog stoljeća počeo sam raditi na ciklusu radova , tada su to bili crteži i grafike, koji su bili  inspirirani ekspresivnošću  Danteovih infernalnih vizija. Onda sam shvatio kako je zapravo pakao raj za umjetnost.

Mogućnost izražavanja preko ljudskog tijela u transformacijama i deformacijama , rastjelovljenja ili erozije oblika  potvrđivalo je  kako je Danteovo djelo veliko inspirativno izvorište i trajno aktualno. O tom sam ciklusu radova uz tekstove  talijanskog  likovnog kritičara Giorgia Segata  i ravnatelja Danteovog Muzeja Maurizia Bazonia, pisao u knjizi ,, Dante  e Dimitrije” koju je objavio Centro Dantesco u Raveni 2002. godine kada sam imao veliku izložbu naslovljenu ,, Le Meta Morfosi Dimitrije e Dante.”

 

Kada je ciklus nastao i što je sve izloženo? 

U Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici su izloženi stari  i recentni radovi. Dakle crteži, grafike , slike i skulpture i jedna instalacija naslovljena ,, Dante na odru“.  Na izložbi ima nekoliko crteža  upravo s početka rada na ciklusu posvećenom  Danteu , koji su bili izlagani 1981. godine  u staroj zgradi Nacionalne biblioteke na izložbi “Dante i slavenski svijet“. Na toj sam izložbi bio najmlađi autor.  Izložbom u NSK dominiraju radovi na temu  pakla. Među njima je izložena jedna brončana skulptura  nazvana ,, Vrata  raja ” inspirirana Danteovim ,, Rajem”. Izlagana je na XIII. bijenalu brončane skulpture u Raveni 1999. godine. Za tu sam skulpturu na tom bijenalu dobio nagradu Zlatnu medalju “Giacomo Manzu“. Radove inspirirane Danteom izlagao sam u Padovi i Pescari.

 

 

Ovo nije jedini ciklus koji ste posvetili nekom velikom imenu ,zašto Vas toliko povijesne i biblijske ličnosti inspiriraju u stvaralaštvu?

Moje bavljenje starim temama bilo da se radi o mitskim likovima kao Medeji ili Meduzi , o biblijskim likovima Juditi, Salomi i Mariji Magdaleni,  odnosno u literaturi Danteom ,Njegošem  ili Kafkom ,zasniva se na interesiranju za one probleme koji su opće ljudski, a samo se javljaju u raznim vremenima i oblikuju u raznim medijima literarnim ili likovnim. Verbalnim ili vizualnim.

Dakle tu su prvenstveno pitanja fizičke i duhovne egzistencije, sakralnog i profanog , erotizma i smrti, lijepog i ružnog  te onih mnogih binarnih opozicija koje karakteriziraju tajnu, nedokučivu tajnu ljudskog bića.  Tajnu u koju umjetnost ne može osvijetliti , ne može je objasniti, ali tajnu koja  vječno nadahnjuje umjetnost. Za umjetnika nema većeg izazova nego da  staroj temi da novi oblik, a da suština teme ostane  ista.  Na tome se zasniva i moj ciklus inspiriran Danteovim djelom.