U nakladništvu umjetniče organizacije Tekston, a pod uredničkim okom Diane Kučinić, izdana je nova zbirka poezije Sonje Zubović Samo se vjetar smiješi. Nakon što smo vam najavili uspješnu promociju, danas vam donosim osvrt na zbirku. Sonja Zubović autorica je proze i poezije za odrasle, ali i djecu, a njezino su umijeće i emociju prepoznali su čitatelji i struka. Osim osvojenih nagrada, o autoričinoj umjetničkoj skladnosti najbolje govore njezina djela koja dokazuju zašto je rado čitana. Svoju stihotvornu vještinu dokazuje i ovom zbirkom. Dijeli ju u 5 dijelova, od kojih svaki obiluje jednostavnim, a snažnim stihovima. Na njezinom početku dočekat će vas stihovi o poeziji i mudrosti, koje autorica potkrjepljuje vlastitim mislima i osjećajima. Progovara ona o ljubavi, mladosti, starosti, moru i prirodi, o osjećaju samoće i osjećaju slobode. Za autoricu su riječi blago i meko, a čvrsto oružje u povezivanju sa samima sobom, ali i svijetom oko sebe. S njom ćemo lako osjetiti čežnju, ljubav, ali i lagan povjetarac na obrazu jer podjednako vješto barata pejsažnim (more i vjetar, nebo…) i onim misaonim, intimnijim (istina, ljubav…) motivima. Svoje stihove ne zauzdava u okove rime, pušta ih da slobodno lepršaju na čitateljskom vjetru i tako dotiču čitateljski um i srce. Zanimljivo je da se na kraju zbirke nalazi pjesma Početak. Za mene je to svojevrsna simbolika jer doista se nakon čitanja može govoriti o novom početku i u čitateljskom i osobnom smislu. Ovdje se radi o početku procesuiranja svega lijepog, poučnog i umirujućeg što smo pročitali; o početku nekog novog pogleda na neke stvari poput vjetra koje smo možda uzimali zdravo za gotovo. Samo se vjetar smiješi naslov je zbirke, no sigurna sam da ćete se nakon čitanja stihova Sonje Zubović smiješiti i vi!