U utorak 04.rujna 2018.godine s početkom u 19:00 sati u Matici hrvatskoj održat će se Kazališni mozaik Sanje Nikčević na temu Slika domovinskog rata u hrvatskom kazalištu povodom izlaska istoimene knjige.
Kako se ističe u najavi ova je knjiga završetak autoričinog dvadesetogodišnjeg istraživanja teme ratne drame u hrvatskoj drami i kazalištu koje je rezultiralo s tri antologije Antologija ratne drame 1991. – 1995. (Alfa, Zagreb, 2011.); Antologija ratne komedije 1991. – 1997. (Privlačica, Vinkovci, 2013.); Antologija poratne drame 1996. – 2011. (Alfa, Zagreb, 2014.). kao i dvije teorijske knjige.
Prva je bila Kako prikazati rane na sceni. Ratne teme u hrvatskoj, bosanskoj i angloameričkoj drami (Alfa, Zagreb, 2016.) u kojoj je analizirala hrvatske pisce i drame o ratu koje smatra važnima jer govore o ozbiljnim i teškim temama na umjetnički relevantan način istodobno poštujući istinu, ali nedovoljno su poznate i prisutne u glavnoj struji (Tomislav Bakarić, Lydia Scheuermann Hodak, Miroslav Međimorec, Marijan Gubina, Dubravko Jelačić Bužimski), sli i polemizirala (Mate Matišić). U knjizi je prikazan i odjek našeg rata u svjetskim dramama, ali i nekim drugim ratovima (npr. bosanski u prikazu drame Zlatka Topčića, ili odjek terorizma u američkoj drami).
Knjiga Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu 1990. – 2016. Od svetišta do nametnute krivnje završava istraživanje. U prvom dijelu knjige autorica analizira kazalište u ratu – djelovanje umjetnika i publike u ratom pogođenim gradovima i dokazuje da je kazalište postalo svetište, životno važno kao snaga i poticaj za daljnji život, mjesto otpora agresoru, odmor ratniku, utjeha prognaniku.
U drugom dijelu knjige analizira cjelokupan korpus hrvatske drame koja se bavila temom Domovinskoga rata (javno dostupne profesionalno potvrđene drame: izvedene u kazalištu ili na radiju i /ili objavljene u časopisima, nagrađene) od stotinu i trideset naslova dijeleći ga na ratne drame (1990. – 1995. njih tridesetak različitih žanrova od drame, komedije do mjuzikla) koje u sebi nose afirmaciju svijeta i života, pozitivne emocije i katarzu i poratne drame (1996. – 2016. preko devedeset) koje uz jasno izraženi politički stav prikazuju razočaranje suvremenim životom. Posebno se analiziraju teme recepcije hrvatske ratne komedije kao i recepcija hrvatske drame o ratu u svijetu.
U trećem dijelu analizira odnos poratnog kazališta prema temi Domovinskog rata i pokazuje kako su kazališta glavne struje tu temu zloupotrebljavala ili krivo interpretirala slijedeći europske (umjetničke) i lokalne (političke) trendove od prikazivanja bezlične slike svijeta do nametnute hrvatske krivnje.
Četvrti, zaključni dio analizira problem nepostojanja junaka u ranom kazalištu i dolazi do zaključka o važnosti katarze u ratnom vremenu, njezinom potjerivanju u poratnom te pledira za njezin povratak za koji je nužna društvena slika stvarnosti koja u sebi nosi viši smisao. Knjiga je opremljena brojnim fotografijama i preglednim tablicama, a na kraju slijede detaljni popisi kronologije Domovinskog rata, ratnih repertoara i stotinu trideset naslova hrvatske drame na temu Domovinskoga rata od 1990. do 2016. koji osim naziva, žanra i kratkog opisa teme donose i sve podatke o životu pojedine drame.
Iz recenzije akademika Borisa Senkera:
Sanja Nikčević u svojoj knjizi Slika Domovinskog rata u hrvatskom kazalištu 1990. – 2016. Od svetišta do nametnute krivnje bavi se teatrološki iznimno važnom i dosad vrlo slabo obrađenom temom jer su se rijetki autori njome bavili tek parcijalno. Stoga je ovo jedino sveobuhvatno istraživanje hrvatskoga kazališta u Domovinskom ratu i drame na temu Domovinskoga rata, nezaobilazno u svim daljnjim bavljenjima tom temom, ali i inspirativno za daljnja istraživanja. Autorica to radi sustavno, a analiza ovako široka korpusa provedena je znalački, metodološki i znanstveno temeljito. Uz neupitnu stručnost i spisateljsku kompetenciju, rukopis je vrjedniji jer njime zaključuje svoje petnaestogodišnje istraživanje. Pritom je hipoteza koju je autorica postavila i po kojoj kazalište u reakciji na stvarnost ima i svoju etičku funkciju i odgovornost, što se najbolje vidi upravo u drastičnim situacijama poput rata – dokazana.
Izvor: Prof. dr. sc. Sanja Nikčević
