Lisica ili pisac, pitanje je sad

Ovaj ponedjeljak dočekuje vas esejistica i prozna majstorica svoj je književni put započela pišući za djecu da bi se potom ipak opredijelila za odraslu čitateljsku publiku poznata je i akademskoj zajednici jer su njezina studija i pojmovnik ostavili dubok trag u hrvatskoj rusistici (suradnja s Aleksandrom Flakerom). Kad tome pridodamo roman Štefica Cvek u raljama života koji je i ekraniziran, te brojne nagrade i Amsterdam kako mjesto za život, jasno je da se radi o Dubravki Ugrešić.

Lisica je njezin roman ovjenčan nagradom tportala za najbolji roman 2018. godine, a među čije sam korice zavirila. U izdanju Frakture i Seida Serdarevića, Lisica je Dubravki Ugrešić simbol i metafora raznorodnih pisaca. Ona izvanredno plete tekst o pripovijedanju i pisanju koji i započinje pitanjem kako nastaju priče. Ovaj roman svojom fabulom i promišljanjima o pisanju, o piscima, o moći riječi i rečenica daje odgovor na to pitanje i svojom strukturom svakog čitatelja koji ga uzme u ruke nesumnjivo obogaćuje. Obiteljski odnosi, nasljedstva, prijateljstva, pa i život sam teku u pisanju. Vodeći čitatelja od Japana pa sve do Rusije, pletući intertekstualnost i intermedijalnost, stvarne činjenice i fikciju, Ugrešić stvara roman koji propituje i dotiče teme u književnosti i balansira između propitivanja teorije, ali i pisanja samog. Govoreći o položaju žena u književnosti, apsurdnosti ratova i njihovim posljedicama, stvarnim problemima suvremenog društva, ovaj roman u sebi sjedinjuje sve što je potrebno da ostavi svoj trag u književnim povijestima, ali i da pokaže koliko je književnost plodan prostor za poigravanje.

Prvo lice pripovijedanja, mnoga pitanja, ali i prepoznatljiv britak stil Dubravke Ugrešić s realnim slikama i dozom blagog humora probudit će znatiželju u svakom čitatelju, a lisica će postati puno više od svima dobro znane junakinje iz basne.