Zrinko Šimunić pjesnik je čija je ljubav prema pisanoj riječi, prema poeziji je toliko snažna da je gotovo tjelesna. Pjesnik je to iza kojega su četiri zbirke pjesama u kojima njeguje vlastiti stil kao izraz stanja duše, ali i tijela. Peta zbirka, Snovi i snohvatice izišla je u nakladi grada Čakovca, u biblioteci Insula čiji je urednik Miroslav Gakić.

Pjesnička je to zbirka podijeljena na šest cjelina neobičnih naslova koji mame na čitanje i otkrivanje. Neopterećen vezanim stihom i formom, Zrinko Šimunić gradi pjesnički svijet u kojemu vlada ljubav u svim svojim oblicima, a osjetila su probuđena okusima, dodirima i bojama. Pejzažni i misaoni motivi isprepliću se s mitološkima i erotskima (koji posebice šestoj cjelini daju dodatnu dimenziju) stvarajući gotovo opojnu atmosferu među koricama zbirke. Žena i ljubav dva su glavna nadahnuća, a žensko je tijelo ljupko mjesto kojem se pjesnik rado vraća, kako tjelesno, tako i emotivno. I ritam stihova je pomalo snen i opijajuć. a doprinose mu interpunkcije nakoko slobodno razbacane, a zapravo strateški raspoređene, da čitatelj ima vremena upiti i prepoznati pjesnikovu misao. Česta je i profinjena intertekstualnost, kao i posvete (primjerice, u posveti Nives Puhalo pjesnik opovrgava naziv njezine zbirke), a tu su i Pariz, ruski, engleski, latinski… koji doprinose osebujnom i snažnom doživljaju stihova.

Snovi i snohvatice pjesnička su zbirka koja vodi čitatelja u stvaralački svijet s emotivnom obojanošću i profinjenom tjelesnošću, a Zrinko Šimunić autor je koji izvrsno balansira između snenosti i stvarnosti o čemu najbolje svjedoče upravo pjesme u ovoj zbirci.