Zbirka od koje krila rastu, a okovi padaju

Đurđica Gatjal na književnu je scenu stupila proznim prvijencem Živi svoj vlastiti život, a sada je iz njezina pera potekla zbirka poezije Krila i okovi, u izdanju Ogranka Matice hrvatske u Požegi, a uredila ju je moja malenkost.

Đurđica Gatjal u svom je proznom izrazu imala gotovo pjesničke slike, koje su ovaj puta doista i stihovane, posve slobodne i iskrene, na trenutke gotovo posve osobne, a opet se u njima lako pronaći. Autorica otvara svoje srce i poziva nas na promišljanje o Životu, životnom putu, o samima sebi i svijetu oko sebe. Nemoguće je pritom ne primijetiti njen blag, gotovo majčinski ton (pri kraju zbirke posebno vidljiv u pjesmama posvećenima djeci) s pedagoškom notom jer autorica uz životnu nedaću najčešće pruža ako ne rješenje, makar utjehu i ohrabrenje. Česta je tema i nadahnuće, a razigranost stihova pokazana je različitim stilskim sredstvima – metaforom, retoričkim pitanjima, akrostihom, igrom slobodnoga i vezanoga stiha, brojnim epitetima koji se u ovom slučaju ne bi zvali kićeni, nego funkcionalni pridjevi jer su tu kako bi pojačali doživljaj, a imperativi u pjesničkom izrazu Đurđice Gatjal nisu zapovjedni, nego poticajni. Osim svog pjesničkog, autorica se dotiče i svog dugogodišnjeg učiteljskog poziva koji je, možemo slobodno reći, oblikovao i njezino pjesništvo. Izvire iz njezina izravnog obraćanja stihovima upravo čitateljskoj publici koju doživljava kao đake Života, škole koju je i sama iskusila (i još uvijek prolazi) i na vlastitoj koži. Upravo to dopuštanje da zavirimo u njezino srce, u dušu, u emocije, u život čini Đurđicu Gatjal posebnom. Dopušta da vidimo sreću i spoznaju, ali i strah i tugu, ne boji se kriknuti, ali se ne boji niti zagrliti i zaštititi, a priznanje vlastitih slabosti čini ju još jačom. Uz iskrene i snažne emocije, vjeru i životne gubitke, ali i osjećaj osobne ostvarenosti u svojoj obitelji prije svega, a onda i životu i svijetu, Đurđica nam dopušta da vidimo sve njezine osjećaje i životne uloge, bivajući tako pjesničkom suputnicom i učiteljicom dok čitamo zbirku.

Sitnice kao izvor životne radosti, iskušenja kao put do strpljenja, gubitci kao uzroci rasta, ljubav kao pokretačka snaga, slabosti kao dio ljudskosti, obitelj kao oaza i Život kao učitelj našli su svoje mjesto u ovoj zbirci čiji naslov Krila i okovi u sebi krije dvije ključne stvari koje nam život pruža, a izbor je na nama.