Žena, rat i priča

Vesna Oršulić liječnica je obiteljske medicine, supruga i majka s brojnim interesima, od kojih je jedan i pisanje. Ohrabrena željom da ispriča više o razdoblju koje ju je obilježilo u profesionalnom i privatnom smislu, odlučila je ispričati svoju ratnu priču koju donose Ogranak Matice hrvatske u Novoj Gradiški i urednica Vjekoslava Bagarić, u suradnji s Udrugom Štraseri.

Jednostavno naslovljena Moja ratna priča zbirka je 14 priča o tome kako se mlada liječnica našla sa „Štraserima“, hrabrom skupinom samoorganiziranih zagrebačkih mladića, koji su stali na prvu crtu obrane. Doktorica Oršulić staje njima rame uz rame, snalazeći se u uvjetima koji su se na trenutke činili nemogućima. Pišući o tom iskustvu koristi se prvim licem, ne bježi od emocija, a priče smješta u prostor i vrijeme, ne posežući za fikcijom. Dapače. otvoreno i iskreno progovara ispisujući gotovo filmske situacije, i te kako zbiljske u trenutku koji pod njezinim perom postaje zapisan u vremenu. U vremenu u kojem se gube životi, ljudskost pa i identiteti, autorica prepričava upravo male, ljudske trenutke; one trenutke u kojima velika povijest nepovratno mijenja život malog čovjeka. U takvom vremenu i zbivanjima jedna žena pokazuje iznimnu hrabrost, prizemnu jednostavnost i sposobnost pronalaženja prijeko potrebne motivacije u malim stvarima i pobjedama. Svjesna je vrijednosti svakog udaha, svjesna je stalne prisutnosti straha, svjesna je i da je u muškom okruženju, ali i te kako je svjesna i vlastite krhkosti i slabosti. Time Vesna Oršulić ne oslabljuje svoju poziciju, dapače, ona nam postaje bliža, iskrenija i stvarnija – žena od krvi i mesa, emotivna i snažna – sposobna na svojim plećima ponijeti „muške“ terete, a pritom biti nježan dodir brige i obiteljskog duha u doba kad su brojne obitelji razjedinjene.

Iako je riječ o prvijencu (a zbirka je doživjela i drugo izdanje obogaćeno popratnim sadržajem), autorica je oblikovala intertekstualnu (citirajući između ostalih i Josipa Mlakića), kao i intermedijalnu (brojnim fotografijama obogaćenu) zbirku priča, stvarnim likovima građenu i na trenutke gotovo dokumentarnu. Ipak, zbirka je to koja je prije svega osobna – o čemu svjedoče i ich-forma, ali i brojne iskreno ispisane emocije. Vesna Oršulić svakako je svoju ratnu priču dostoj(anstve)no ispričala, za naslijeđe brojnim generacijama kao zapis o razdoblju i događajima iznimnoga značaja.