Pavao Pavličić godinama je prvo ime hrvatske književnosti kad je o krimićima riječ, no mora se spomenuti da su krimići samo dio njegova poetskoga vrta u kojem je svoje mjesto pronašlo preko stotinu knjiga. Pavličić je akademik, profesor, književnik, scenarist… svestran umjetnik riječi na čijim su rečenicama odrasle, odrastaju i odrastat će generacije. Urednik Zoran Maljković i Mozaik knjiga donose najnoviji ostvaraj napisan Pavličićevim perom u kojem srećemo dobro poznatoga junaka Ivu Remetina, a koji se ovoga puta smjestio između korica romana naslovljenoga Ljekovito blato.
Ivo Remetin ovoga puta nije u Zagrebu, nego u Erdutskim toplicama, gdje prati suprugu na liječenju. Ono što je trebalo biti odmor i odmak od svakodnevice, postaje poprište istrage zločina, a dok se ubojstva redaju, dovitljivi inspektor daje se u rješavanje slučaja prije no broj žrtava naraste na više od tri. Ovoga puta njegova je suradnica supruga, i sama britkoga uma. Susrećemo i likove koje smo prije susretali, a iako je Remetin izmješten iz Zagreba, to ne znači da Erdutske toplice nisu plodno tlo za zanimljivu istragu. Pavličić ostaje vjeran svome stilu – jednostavno pisan i britak, roman se čita u dahu, a Remetin je vjeran sebi – komentira suvremenost, opaža i opisuje poprište dovoljno da se zagolica čitateljska mašta (dalo bi se naslutiti i pravo mjesto radnje – bar bi to mogli oni koji vješto povezuju činjenice), a opet ne previše – kako ne bi prešao u grotesku ili izazvao grozu kod čitatelja. Kako se Remetin snalazi rješavajući slučaj(eve) u provincijskim toplicama, koje su moralne dileme pred njega postavljene i ima li za Remetina odmora – saznat ćete ako zavirite među stranice.
Roman Ljekovito blato pokazuje da je Pavao Pavličić autor prepoznatljiva stila, da izvrsno i vješto barata fikcijom i fakcijom, da je stvorio lika koji s njime može putovati gdje god ga autor poželi smjestiti i da je za dobru priču potrebno vješto pero i intrigantna misterija, a da likovi i te kako mogu živjeti u romanima, kao i da će im se čitatelji razveseliti kad ih sretnu među novim koricama.
