Mali anđeo uči velikim stvarima

Luka Tomić mladi je pjesnik koji je svoju prvu zbirku poezije objavio u vlastitoj nakladi, uz lekturu i korekturu Paule Brodić. Zbirka je naslovljena Mali anđeo i posvećena je Nori Šitum, djevojčici čija je borba protiv bolesti ujedinila sve nas u želji da joj pomognemo biti jačom od bolesti i smrti. Iako je Nora borbu nažalost izgubila, ostavila je mnogo toga u naslijeđe – hrabrost, borbenost i čitav vrtlog emocija, ali i cjeloživotnog nadahnuća – jačeg i od smrti.

Mali anđeo zbirka je koja pred čitatelje stavlja minimalističke ilustracije u dnu prvih stranica, a potom ih uvodi u čitav spektar autorovih emocija i promišljanja o sebi, o životu, o osjećajima. Iako Tomić piše nesputano, emotivno i gotovo intimno lirski – u njegovim se stihovima svi mi možemo pronaći. Zbirku otvara naslovna pjesma posvećena Nori, a potom se stranicama zbirke prelijevaju život, velike emocije i svakodnevne sitnice. Metafore, retorička pitanja, ali i osjetilni podražaji pretočeni u stihove zapravo služe poetskom opjevavanju života – njegovih svijetlih, ali i tamnih strana opjevanih kako pejzažnim, tako i intimnim, misaonim motivima. Ne boji se autor progovoriti o smrti, strahu i ratu; biti društveno angažiran s jedne, ali i emotivan, svjestan snage ljubavi s druge strane. Obraća se on izravno čitateljima, ali i njoj, ženi koja je utjelovljenje ljubavi od koje i zbog koje se živi. Ljubav je personificirana, svugdje oko nas, u svim oblicima i u svim dobima – na nama je da ju osluhnemo. Ne boji se Luka Tomić ni nesretne ljubavi, kod njega u stihovima sve oživi i postane nekako jasnije, snažnije i ljudskije.

Zbirka Mali anđeo u sebi krije emocije i srž života, njegovu krhkost i snagu, sve ono što proživljavamo i što nas čini ljudima. Ono što Luku Tomića (osim tankoćutnim čovjekom) čini i vještim pjesnikom jest činjenica da se zbirka čita u dahu te da postoji svjetlo i u najvećem mraku i baš zato nas Mali anđeo uči velikim stvarima.