Šešir, šal i pjesnički dar

Nives Puhalo pjesnikinja je koja već godinama stvara svoj prostor na hrvatskoj poetskoj sceni, a njezina virtuoznost stiha i riječi uvijek pronalazi put do publike. Među njezinim ostvarajima (a spomenut ću samo one recentnije) nalaze se zbirke Na libeli od tinte, Zarobio si more u kocki, Duša harlekina i druge. U vlastitoj nakladi i pod uredničkim okom Lade Žigo Španić, autorica je izdala zbirku naslovljenu I tvoj šešir i tvoj šal, s podnaslovom Za Sašu Šekoranju.

Kad se zbirka ovako izravno nekome posveti, očekivano bi bilo čitati poeziju posvećenu samo toj osobi, no za Nives Puhalo Saša je Šekoranja leća za promatranje svijeta, filter kroz koji propušta svoje (ali i njegovo vlastito stvaranje): Šekoranja je i sam umjetnik, „pjesnik cvijeća“ kako ga autorica određuje, postavljajući ga u središnje mjesto svoje zbirke poezije. Ona to ne čini nadmeno, niti idealistički – svjesna je svoje pozicije promatračice, no to ju ne sprječava da zaviri dublje. Iako u predgovoru zbirci tu svoju poziciju iskreno i neposredno objašnjava, u zbirci samoj je vidljivo koliko autorica nije samo obična promatračica. Ona isprepliće motive flore i faune, niže poredbe i stilski obilježene riječi tako da teku prirodno i pjesnički iskreno, a u njezinim se pjesmama isprepliću književnost, cvijeće i kazalište te se njihovo fino tkanje riječima proteže po svjetskim metropolama, ali je istovremeno i lokalizirano unutar Zagreba (spominju se tu i Dežmanova, i Tuškanac, i Velvet). Ne libi se autorica posegnuti za suvremenim zbivanjima (tako je i zagrebački potres jedan od motiva), ali isprepliće se s time nadnaravna motivika – vile i anđeli. Nives Puhalo poseže za intertekstualnošću pa se u njenim stihovima nađu Matoš, Poe, Tolkein… a ni nitermedijalnost joj nije strana pa ćemo osluhnuti Nightwish, Mozarta i Arsena Dedića. Autorica se poigrava onomastikom, a ne bježi niti od filmskih kadrova. Čak je i dermatologija opjevana autoričinim stihovima dobila pjesnički značaj, a ova će zbirka svakako biti značajna u autoričinu opusu. Ne smije se zanemariti ni bogate fotografije Tomislava Čuveljaka koje nadopunjuju stihove i pričaju svoje zgode – prikazujući prijateljstvo vrijedno toga da mu se posveti zbirka. Time I tvoj šešir i tvoj šal ne ostaje samo na pjesničkim slikama istkanima metaforama, akronimima, poredbama i onomatopejama, već čitatelju donosi stvarne slike – spontane i gotovo poetske, stvarajući tako izvrstan poetsko-fotografski kolaž koji se čita u dahu.

Nives Puhalo dokazala je ovom zbirkom poezije što nastaje kad se spoji više vrsta umjetnosti, snažna inspiracija i vješto pjesničko pero. Nakon čitanja moći ćete shvatiti da čak i običan šešir ili šal mogu biti nadahnuće; ali i da se nadahnuće krije i između dvoje umjetnika, u prijateljstvu, književnosti i cvijeću. Tada procvatu stihovi poput ovih u zbirci i zato s čitanjem nećete pogriješiti, nego uvidjeti što se dogodi kad se spoji prepoznatljivi pjesnički stil Nives Puhalo s „pjesnikom cvijeća“ Sašom Šekoranjom.