U ovo jesensko vrijeme svima bi dobro došlo još malo ljeta i upravo zato danas vam predstavljam litnju poeziju koja je umjesto korica najprije mjesto našla na Instagramu, a potom i u izdanju naklade Fragment.

Iza stihova litnje poezije krije se Ankorana, zanimljiv pseudonim čarobnice stihovima koji na dalmatinskom dijalektu znači usidrena. Usidrila se Ankorana u srca brojnih čitatelja, koji prepoznaju dalmatinski duh i stil života; sunce, more i sriću, ali i životne vrijednosti koje vrijede univerzalno, ma gdje se nalazili. Iako su pisane na dijalektu, pjesme su čitke i ritmične, na trenutke gotovo melankolične i meditativne, stvarajući tako ugođaj u kojem možete namirisati more, osjetiti ruke i čuti graju i šum valova. Pjesme su podijeljene u tri cjeline: Pisme koje san napisala uz more, Pisme koje san napisala u kužini i Pisme koje san napisala uz kantunal. Time su zapravo označene tri točke života – more kao inspiracija i lokacijska odrednica, kuhinja/kužina kao središte kuće i obiteljskoga života i kantunal kao simbol intimnog, muško-ženskog i ljubavnog. Pjesnikinja svakodnevne motive (floru, faunu, ljude) uzdiže na poetsku razinu, a obiteljski i ljubavni motivi protkani su emocijama, odlascima, dolascima i osjećajima koji se pamte i stvaraju generacijama. Njezina je poezija protkana životom, a život joj je inspiracija. Iako ju skriva pseudonim, to ne sprečava čitatelje da se poistovjećuju, da se zamisle na njezinom mjestu, da se pronađu u njezinome stihu. Valjalo bi stoga, uz njezino ime, osim sintagme litnja poezija, vezati i apoziciju – životna.

Ankorana, jednostavnog dizajna i gustim emocijama protkanih stihova, zbirka je koja se čita u dahu, u kojoj se udiše more (metafora za beskraj emocija i doživljaja) i u kojoj se živi život – od mladosti do starosti, od tuge i sreće pa sve do bura i oluja, ali i sigurnoga sidra. Kad ju uzmete u ruke i pročitate, nakon toga usidrit ćete se u emocijama koje samo život u stihovima može probuditi.

Fotografija: © Ankorana