Vice versa, roman koji se čita u dahu

Ankica Tomić prešla je put od čitateljice do spisateljice, stoga je i te kako dobro upoznata s time što i kako može zarobiti čitateljsku pažnju i što priču čini dobrom. Godine bavljenja lijepom riječju urodile su plodovima – romanima Naročito ljeti i Damen kapric koji su osvojili i nagrade – onu izdavačke kuće VBZ, ali i nagrade „Slavić“ i „Kiklop“.

Naklada Ljevak i urednica Nives Tomašević donose njezin najnoviji roman, Vice versa, koji će pažnju čitatelja zadržati od prve do zadnje stranice. Na samom početku rodoslovno je stablo jer roman prati tri obitelji i njihove članove, a dogodovštine su brojne. Ljubavi, svađe, problemi, emocije, sve je to isprepleteno u rečenicama i događajima kojima su bogate stranice. Jednostavan stil, dijalekt karakterističan za Dalmaciju u kojoj se roman i odvija, ali i svakodnevica obitelji nešto je u čemu se svatko od nas može pronaći, iako je roman smješten u 1957. godinu i dva lipanjska dana. Isprepliću se prošlost i sadašnjost, osjećaji i običaji, život i smrt. Elementi mistike i nadnaravnog, uz inermedijalnost (glazbeni festival Sanremo i djela Janka Matka čine dio života likova) čine tekst još bogatijim, no nipošto zamornim, iako je mnogo toga isprepleteno. No, Ankica Tomić vješto barata rečenicama, karakterima, vremenom i prostorom stvarajući priču koja uvlači čitatelja u svoja zbivanja, navodeći ga da se saživi s likovima.

Koristeći dijalekt, autorica svojim likovima dodaje na životnosti, a rječnik na kraju knjige olakšava čitanje, ali i upoznaje nas s jezičnim bogatstvom. Vice versa roman je koji se čita u dahu, o simbolikama unutar njega se promišlja, likovi se pamte, a radnja prepričava. Baš zbog toga, nećete požaliti uzmete li ga u ruke!