Josip Novaković hrvatski je iseljenički pisac koji je porijeklom iz Daruvara, a njegov je dom trenutno u Americi. Stvara i piše, iza njega su roman i kratke priče,  u američkim je uglednim časopisima često objavljivan, a dobitnik je i nekoliko nagrada. Domaćoj ga književnoj publici donose urednik Zoran Maljković i Mozaik knjiga. Iako piše na engleskom jeziku (zbirku je preveo Saša Drach), Novaković i te kako pamti svoje korijene, a brojne veze s rodnom zemljom pronalazimo upravo u ovoj zbirci kratkih priča naoko jednostavno naslovljenu Ljudi.

U zbirci Ljudi nalazi se četrdeset pisanih portreta koji sežu posvuda po svijetu – od Daruvara do Rusije, Islanda, Amerike; a New York, Nairobi, Beograd – iako gradovi, gotovo da su i sami likovi u pričama. Josip Novaković prošao je svijet i od svugdje sa sobom nosio priče-portrete. Te priče portreti dokazuju da je spisateljsko nadahnuće doista posvuda oko nas, u svijetu i ljudima koji nas okružuju, samo ga je potrebno prepoznati i zabilježiti. Svaki od likova mogao je biti i lik romana, no i kratka priča posve dostojno i dovoljno donosi životne priče – u izvrsnoj ravnoteži, jer je čitatelj dovoljno zaintrigiran, a nije zamoren. Novaković piše jasno, čitko i neposredno, ocrtava karaktere koji se lako prepoznaju oko nas – dovoljno je samo pomnije promotriti. Ljudi su to raznih profesija od profesora, fotografa, pisaca, pa sve do poglavice plemena Masai. Autor bilježi mirise, okuse, opisuje fotografije i upravo ljude. Izvana, iznutra, živo i nesputano, tako da ćete čitajući imati osjećaj da ih doista upoznajete, a u njihovim pričama govorit će se o književnosti, drami, etimologiji i životu samome. Zbirku zanimljivih naslova i likova, autor završava pisanim portretom svoje bake i time joj daje osobni završni pečat.

Zbirka Ljudi zbirka je neobičnih pisanih portreta proizišla iz pera čovjeka kojemu su ljudi oko njega nadahnuće. Njemu nadahnuće, a vama novi poznanici koje ste susreli između korica knjige.