Dnevnički zapisi koje nećete ispustiti iz ruku

Nakon niza uspješnica u kojima je Marina Vujčić pokazala čitateljskoj publici da stvara tekstove koji se u dahu čitaju i dah oduzimaju (primjerice Pedeset cigareta za Elenu, Pitanje anatomije…), a i kao urednica poznata je po istančanom ukusu, njezin najnoviji literarni ostvaraj podnaslovljen kao dnevnički zapisi već je naslovom Stolareva kći potaknuo čitateljsko zanimanje. Naslovnicu je oslikala Tisja Kljaković Braić, a Fraktura i urednik Seid Serdarević ukoričili su zapise za čitateljstvo.

Stolareva kći – dnevnički zapisi nastajala je u razdoblju od 2002. do 2019. godine, a u njezina tri dijela: Herbarij, Na Palagruži i Selo – svatko tko ju uzme u ruke zavirit će u autoričine misli i osjećaje. Ne libi se Marina Vujčić zaći duboko u vlastitu nutrinu koja na površinu izlazi u najfinijim spisateljskim nitima, bez kićenja stilskim sredstvima. No, iako ne poseže za bujnim izrazom, njezin izraz u ovim dnevničkim zapisima buja emocijom, snagom, promišljenošću i dubinom koja vas uvuče u intiman svijet misli i razmišljanja, kako o sebi tako i o svijetu oko sebe. Iako je većina zapisa datirana i zapravo poprilično osobna, stil je autoričin bezvremenski, kao i ono o čemu piše – uspomene, suvremena zbivanja, umjetnost, nadahnuće, obitelj i prijatelji – sve je to našlo svoje mjesto u zapisima, za koje se nipošto ne može reći da su uobičajeni dnevnički, iako takvu formu zadovoljavaju. Progovara o smrti, o ljubavi, o pisanju, o gradu, o selu, o majčinstvu, o odlukama; o temama koje često ostaju duboko u nama, a Stolareva kći stavlja ih pred čitateljske oči.

Marina Vujčić ovim je dnevničkim zapisima stvorila lirsku (po bujnosti emocija i snazi riječi) proznu oazu u koju se uranja ako želite osluhnuti svijet oko sebe i zaroniti u vlastite dubine. Stolareva kći bit će vam najbolja suputnica, tankoćutno i snažno pisana.