U Modernoj galeriji otvorenje retrospektivne izložbe Dalibora Paraća

U četvrtak, 18. svibnja u 19 sati, u Modernoj galeriji bit će otvorena izložba Dalibor Parać – donacija Modernoj galeriji, to je prva je velika izložba retrospektivnog karaktera umjetnikovih djela nakon njegove posljednje retrospektive u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu 1999. godine.

U prosincu 2016. godine Moderna galerija sklopila je donatorski ugovor s umjetnikovim sinom, dr. sc. Zoranom Paraćem, kojim je u trajni fundus Moderne galerije upisano 155 ulja na platnu, crteža, akvarela i gvaševa te 213 brončanih medalja i sadrenih predložaka / modela za medalje. Donacija obuhvaća niz antologijskih umjetnikovih djela, kojima je fundus Moderne galerije trajno obogaćen za opus jednog od najvećih hrvatskih slikara mediteranskog pejzaža, Juga, ali i teme ženskog akta u pejzažu. U kritički prezentiranoj selekciji opsežne donacije, kustosice Iva Körbler (slike) i Tatijana Gareljić (medalje) odabrale su 94 uljane slike i 42 medalje.

Mladenka (1988)

 

Dalibor Parać (Solin, 1921.-Zagreb, 2009.), hrvatski slikar i medaljer. ALU u Zagrebu upisao je 1940. godine, gdje je pohađao slikarske klase Omera Mujadžića i Krste Hegedušića, a diplomirao u klasi Ljube Babića 1948. godine. 1950. Završio je specijalku kod Ljube Babića te bio suradnik Majstorske radionice Krste Hegedušića (1950.-1952.).
U ŠPUD u Zagrebu predavao je crtanje i pismo od 1952. do 1961. godine. Do odlaska na ALU 1961. godine u svojstvu docenta, bio je ravnateljem ŠPUD- a. Na ALU je predavao crtanje i slikanje na grafičkom te kasnije na slikarskom odjelu, a bio je i dekan ALU od 1971. do 1974. godine. Godine 1986. je umirovljen, ali ostaje na ALU do 2009. godine u svojem atelijeru.
Bio je također jedan od članova zagrebačke Galerije Forum (1976.-1993.).
Dobio je godišnju i glavnu Nagradu grada Zagreba 1977. godine te 1993. godine Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Razmeđe (1968)

 

Dalibora Paraća danas vrednujemo kao autentičnog nastavljača tradicije Ignjata Joba, Petra Lubarde, Otona Postružnika, Ive Dulčića, Antuna Motike, a posebice Otona Glihe i Frane Šimunovića u kontekstu „pojmovne mitografije“ pejzaža.

Zelena livada (1982)

Donacija Dalibora Paraća, poetski i morfološki zasebnog umjetnika u okviru domaćeg pejzažnog slikarstva, poslužila je kao utemeljen povod za novu retrospektivu na temelju kritičkog izbora iz umjetnikove ostavštine, s presjekom svih stilskih faza, od prve polovice pedesetih godina 20. stoljeća do zadnjih slika iz 2004. godine.