Lada Vukić: “Specijalna potreba”

Roman Specijalna potreba Lade Vukić dobitnik je nagrade VBZ-a i Tisak medije za najbolji roman 2016. godine, a urednik mu je Drago Glamuzina. Autorici je ovo, nakon nekoliko zapaženih i nagrađenih kratkih priča, debitantski roman. Iako se pisati odlučila u pedesetima, a radi na računovodstvenim poslovima, rečenicama barata vješto kao i brojkama. Roman govori o dječaku Emilu koji je dječak s posebnim potrebama, koji uz to u određenim situacijama niti ne govori, što znači da boluje od selektivnog mutizma. To je vrlo osjetljiva tematika s kojom se autorica vrlo vješto nosi dajući nam uvid u svijet tišine jednog djeteta koje ipak čuje puno više od ostalih, unatoč svojim poteškoćama. Neshvaćen, neprihvaćen i obilježen, Emil nam daje uvid u svoj svijet pokazujući kako se teško okolina nosi sa svime što je drugačije, zapravo se često ni ne trudeći pokušati shvatiti ili pristupiti. Autorica vrlo vješto kroji rečenice, na strateška mjesta stavlja upitnike, točke ili uskličnike kako bi što bolje dočarala Emilova stanja, ali i stanja ljudi oko njega. Pišući o Emilu i iz njegove perspektive, autorica se dotiče brojnih osjetljivih tema (neplodnost, preljubi, ovisnost i dilanje) uklapajući ih tako da ne opterećuje priču, ali da i te kako potakne na razmišljanje. Likovi nisu crno – bijeli, pratimo njihovu pozadinu (autorica izvrsno uz malo ključnih podataka opisuje baš onoliko koliko je potrebno) i daje nam se uvid u to što se s njima i zašto događa. Majka, koja se sama nosi sa sinovim stanjem, voli ga i lomi se pod teretom života nastojeći ostati hrabra, tetak koji shvaća da se pažnjom i razumijevanjem može puno, učiteljica koja pokazuje do čega dovodi neshvaćanje ili učitelj Nikola spreman gledati izvan okvira. Jedan od najupečatljivijih likova, svakako je lik dilera koji, iako se nalazi na dnu društvene ljestvice, na kraju romana pokazuje ljudskost. Njegova je životna priča kritika društva, a sama njegova pojava dovoljno neobična da se na nju obrati pažnja, iako je sporedan lik. Svi oni žive na stranicama ovog romana. Likovi koji iznenađuju, glavni lik koji govori tišinom i čuje puno više od pukih zvukova, likovi koji su „od krvi i mesa“ ono su što će vas zasigurno nagnati da pročitate roman u dahu i probate ući u Emilove specijalne cipele.