Ljubo Zečević: Komedija “Mušica” će nakon zagrebačke premijere imati izvedbe na otoku Olibu, u sklopu “Olipskog ljetnog festivala” , a potom na otoku Silbi i otoku Istu

Ljubo Zečević  je  hrvatski glumac koji je u svojoj bogatoj karijeri ostvario brojne kazališne, televizijske i filmske uloge. Prije trideset i pet godina ostvario je svoju prvu ulogu u Kazalištu Komedija. Osim što glumi , producent je Kazališne  družine Bastien i organizator Olipskog ljetnog festivala.

U ekskluzivnom razgovoru za Cro-kulturu otkrio nam je  sve o premijeri Mušice, koja ga očekuje 10.lipnja 2017. u Art kinu Grič te o programu Olipskog ljetnog festivala koji organizira treću godinu zaredom.

 

Vaša glumačka karijera traje skoro četiri desetljeća. Otkrijte nam odakle ljubav prema glumi?

 

Ljubav prema glumi traje još od djetinjstva. Kao dijete sam se upisao u Pionirski studio Radija Zagreb gdje su pedagozi s grupom mladih polaznika za potrebe Radija Zagreb pripremali male glumačke zadatke u televizijskim i radio dramama. Tako sam s osam godina stekao svoju prvu glavnu ulogu na televiziji.

Nakon toga sam u  Zagrebačkom kazalištu mladih odgledao nekoliko predstava, ali posebno sam se zaljubio u Pustolovine Toma Sawyera te sam  odlučio tamo upisati Pionirski studio, koji je u to vrijeme bio mali rasadnik zagrebačkih glumaca.

Uslijedio je upis na Akademiju dramskih umjetnosti gdje sam bio u generaciji s Ivicom Zadrom, Ivicom Šimićem,Darkom Vranješom,Vitomirom Lončar, Mladenom Gavran , Darkom Stazićem i Draganom Despotom.

Ljubav prema glumi je počela u djetinjstvu i jednostavno nije prestajala.Znao sam da ću biti glumac i mogu reći da nisam požalio.

 

Na koju ulogu ste najviše ponosni?

Igrao sam dovoljno uloga da bih mogao nešto izdvojiti , ali niti jedna mi nije posebno draga. Neke su bile dobre, neke loše, ali kako napredujete u teatru svaka nova uloga briše ono staro. Tako radi moj um i moja psihološka pozadina.

One uloge koje su bile dobre ostaju zapisane, snimljene i negdje spremljene, ali neku veliku intimu i bliskost s nečime što je bilo davno prije, jednostavno nemam. S glumom je tako. Nemam niti jednu posebno dragu ulogu, jer su mi sve podjednako drage.

 

Predstavite nam Kazališnu družinu Bastien.

Bastien datira iz davnih vremena. Prije tridesetak i više godina osnovale su ga Lana Golob, Edita Lipovšek i Dunja Tot. Danas ga Edita Lipovšek i ja vodimo zajedno. Družina je osnovana kao družina lutkara , a ja sam im se priključio kada sam došao iz vojske te sam unatoč angažmanu u kazalištu tražio dodatne poslove.

Kazališna družina Bastien dobila je naziv zbog Mozartove dječje opere Bastien i Bastiena s kojom smo obišli cijelu Europu i tako je družina ostala registrirana.

2001.godine radio sam svoju prvu monodramu Moskva – Petuški s Jasminom Novljakovićem , danas profesorom na Umjetničkoj akademiji u Osijeku ,istaknutim kazališnim redateljem. Kad se Jasmin vratio iz Poljske , u razgovoru s njim, shvatio sam da nam se radi kazališni komad Moskva – Petuški, ali da nam za to treba firma i nije bilo smisla otvarati novu kazališnu družinu jer Kazališna družina Bastien već postoji te smo ju aktivirali. Monodramu Moskva – Petuški igrali smo dvije godine i uslijedila je pauza do 2013.godine kada sam s Jasminom  na inicijativu Franje Dijaka iz Gavelle, odlučio napraviti Vajdinu adaptaciju Idiota – Nastasja Filipovna.

 

 

Jasmin i ja smo se ponovno uhvatili posla i ponovno aktivirali Bastien i ja sam ni kriv ni dužan postao producent. I od onda traje aktivnost Bastiena, svake godine radimo nešto drugo , ali i više od onoga na što smo navikli po definiciji radnog mjesta gdje si zaposlen, s obzirom na to da mi stalni kazališni angažman ostavlja dovoljno prostora da radim nešto za svoj gušt.  Predstava je na kraju 2013.godine bila nominirana za najbolju dramsku predstavu Hrvatskog glumišta , a ja sam bio nominiran za najbolju mušku ulogu. Te nominacije za Kazališnu družinu Bastien su jako značajne.

 

 

U Art kinu Grič očekuje Vas premijera klasične renesansne komedije Mušica.

Ove sezone smo napravili Ionescovu Instrukciju , koju je u premijernoj izvedbi igrala sa mnom Petra Kurtela, ali je u međuvremenu ostala trudna, tako da ju je zamijenila Ana Majhenić. Predstava će i dalje ostati na repertoaru, a Kazališnu družinu Bastien ovaj vikend očekuje premijerna izvedba Mušice.

 

 

 

Jer umjetnički vodim tu družinu , shvatio sam da ju trebam maknuti od ozbiljnih sadržaja. Imam stav o teatru i zadaćama u teatru. Teatar nema zadaću samo da zabavi i razonodi ljude, već smatram da se teatar treba zadržati u prostoru kulture i umjetnosti. Znači treba izbalansirati ponudu i zabavni sadržaj koji je plitkiji, pa i ozbiljniji sadržaj iz područja klasične literature.

Publika koju želimo privući u teatar je ona mlađih generacija u koje pripadaju studenti, mladi ljudi pa sve do onih u srednjim godinama. Poražavajuće je koliko im je teško ponuditi sadržaj koji spada u klasični dramski repertoar.

Mušica je upravo klasični dramski repertoar , bezobrazna bokačovska komedija iz kasnije renesanse. Znameniti je Rozzanteov komad, koji je vrlo plodan autor. Mušica je njegova ostavština koja predstavlja izazov za kazališne ljude.

 

 

To je bokačovski komad u temama. Radi se o preljubima, o muškarcima koji žele tuđe žene , o ženama koje žele više muškaraca nego što im je potrebno , a svi skupa žele se domoći lake zarade i tuđeg novca. Ljudska opačina svake vrste. Komad je malo prost, bezobrazan i pomalo lascivan , a s druge strane to je duboka i slojevita komedija o ljudskim slabostima koje su nebrojene i nemaju granica.

Ono što me posebno veseli je da surađujem napokon s mladim ljudima. Želim dati priliku mladim kolegama da igraju predstave koje spadaju u klasični dramski repertoar,  što im se ne pruža često jer je danas teško upasti u kazalište.

Uloge tumače Ana Vilenica, Matija Čigir, Domagoj Janković i moja malenkost. Osim toga; oduševljavaju me , sviđa mi se kako razmišljaju , kako se ponašaju , a ja već sada kažem da sam s njima zadovoljan i da bi uvijek želio raditi s njima. Treba napomenuti da će Mušica  imati sljedeće izvedbe na otoku Olibu, u sklopu Olipskog ljetnog festivala, a potom na otoku Silbi i otoku Istu.

 

Kad smo se dotakli Olipskog ljetnog festivala, otkrijte nam kako je došlo do pokretanja?

 Olipski ljetni festival se ove godine održava treću godinu zaredom. Ja sam pobjegao na Olib da se maknem od posla jer sam na tom ljupkom otoku pronašao svoj kutak mira. Nakon što sam sedam-osam godina tamo igrao Trnoružicu , ljudi su me tražili  da napravim nešto kako bi se na otoku pokrenuo festival.

Preklani smo napravili nulti festival. Zamolio sam prijatelje i kolege da mi pomognu da to realiziramo i  napravili smo tri krasna programa ,a ljudi su se oduševili.

Prošle godine smo etablirali festival , imali smo jedanaest programa s više kazališnih predstava, rock koncerata ,nastupa klapa , koncert Đanija Stipanićeva.

Ove godine su se Grad Zadar i Zadarska županija jače uključili i zahvaljujući Udruzi Olib sa otoka Oliba i radit ćemo  u jednom familijarnom ozračju. Potaknuti uspješnim prošlogodišnjim festivalom ove godine idemo dalje.

 

 

Što posjetitelje očekuje ove godine?

Prije svega bitno je napomenuti da će svi programi Olipskog ljetnog festivala biti besplatni , ne samo na Olibu , nego i na Silbi i na Istu, gdje ćemo odigrati predstavu Mušica.

Ove godine Festival otvaramo s klapom Sv.Juraj i Orkestrom Hrvatske ratne mornarice tako da će sve biti u mornaričkom ozračju.

Posjetitelji žele red pisme, red kazališta , a ove godine su zreli za red ozbiljne glazbe pa ćemo im dovesti Gudački kvartet Cadenza iz Zagreba.