Pravi se da si normalna debitantski je roman spisateljice Ane Dumančić koji je nastao nakon što je njezina kratka priča o urologinji Katarini naišla na pozitivan odjek u njezinoj obitelji, što je njoj dalo poticaj da nastavi s pisanjem i tako se pod uredničkom palicom Sandre Pocrnić Mlakar i u izdanju Beletre „rodio“ ovaj roman koji je u svom podnaslovu okarakteriziran kao doktorska krimi-komedija. Doktorski svijet autorici nije stran jer joj je sestra prva hrvatska neorokirurginja, predznak krimi roman s pravom nosi jer govori o nekim težim temama (poput pronevjere novca i licemjerja društva), a autorica svoje čitatelje humoresknim dosjetkama odista i nasmije. Pripovjedač je u trećem licu i ne nameće svoje stavove, već pušta čitatelja da sam sudi o postupcima likova, istovremeno se stavljajući u njihove položaje. U središtu romana mlada je i savjesna urologinja Dunja, koja je jednostavna po osobnosti i profesionalna na svom radnom mjestu. Ona je u vezi s Janom, jednostavnim mladićem koji je kao i Dunja opsjednut ustaljenim ritualima i rutinama. Dunji su u romanu suprotstavljene žene: mlada inozemna liječnica Marika, stručnjakinja za samopomoć Darka, ljepotica Žaklina, glavna sestra dječje onkologije Biljana i još neke žene koje je pokretala ambicija i novac. Njihove su složene ličnosti u suprotnosti sa smirenom i jednostavnom Dunjom. Autorica ih uvodi i razvija njihove priče vrlo brzo i vješto pa je gotovo nemoguće ispustiti knjigu iz ruku prije negoli se rasplete to zamršeno klupko međuljudskih odnosa. Ana Dumančić vješto raspršuje priče tako da spriječi mogućnost preranoga zaključivanja i pretjeranog moraliziranja, ali i da uspije ostvariti efekt iznenađenja. Međugeneracijski odnosi, očekivanja patrijahalnog društva, zapostavljanje majčinstva zbog karijere, neki novi tečajevi o duhovnosti koji s njom baš i nemaju previše veze, iskorištavanje humanosti i seksipila za postizanje cilja te na kraju pronevjere novca putem udruga koje bi trebale pomagati, a ne oštećivati… Sve su to teme kojima se autorica bavi, vješto nas puštajući da sami zaključujemo i čineći da se na kraju zapitamo: jesam li normalan? Pročitajte i pokušajte saznati!
