Čitajte poeziju dok oči ne dogore!

Dinko Telećan prevoditelj je (s engleskog i španjolskog), putopisac (Lotos, prah i mak; Azijska suita), romanopisac (Dezerter) i pjesnik (zbirke Iza, Plast igala i druge), a pisao je i oglede i studije. Urednik Delimir Rešicki i izdavačka kuća Fraktura donose njegovu najnoviju zbirku pjesama Dok ti oči ne dogore. Zbirka je podijeljena u četiri cjeline: Javor za Stradivarija, Druge rečenice, Množenje sunaca i Kitajske pitalice. Kitajske su pitalice cjelina koja je posebno zanimljiva jer vam se čini kao da čujete gong, a nastale su tijekom autorovog putovanja Kinom. Erudit i svjetski putnik, Dinko Telećan u svojoj poeziji prenosi mirise, okuse, boje, doživljaje ne stavljajući ih u okove rime, već slobodnim i domišljati jezikom hrani čitateljska osjetila. Kako kaže urednik Rešicki, a i sam autor u pjesmi „Što bih volio“ ističe, Telećan želi smanjiti udaljenost između jezičnog i ne-jezičnog iskustva, pri čemu je autoru jezik razigrano sredstvo izražavanja, a dodatnu mu poetsku snagu daje i činjenica da je pjesnik vrsni poznavatelj književnosti iz različitih očišta. Što se spomenutog jezika tiče, autor je sklon korištenju zastarjelica, ali i nešto neobičnijih rečeničnih konstrukcija pomalo zastarjelih konstrukcijom, no baš takve pomažu autoru pri još boljem dočaravanju. Autor se poigrava postmodernističkim i kanonskim, komunicira sa sebi bliskim autorima inovativno ih i bez ponavljanja uklapajući u svoj pjesnički izraz, a putovanja i svijet oko njega zapravo su mu sredstva za pogledati unutar sebe. Motivi su mu izrazito asocijativni i bogati (na primjer, drvo javora ili socijalni motivi današnjeg vremena u pjesmama Sunce pod zemljom i J***** se, pjesnici), no nipošto ne zagušuju njegov pjesnički izraz. Sve su to razlozi zbog kojih je zbirka Dinka Telećana doista štivo koje se čita dok oči ne dogore.