Veljko Đorđević ugledni je psihijatar, ali i spisatelj. Dosad mu je, u razdoblju od 2011. do danas, objavljeno nekoliko djela: Lepoglavski blues, Osječki nokturno, Ludolog među umjetnicima, Glumac na kauču, Izgubljene duše, Vukovarska bolnica 1991. – početnica čovječnosti te Pouke o čovječnosti – spašavanje psihijatrijskih bolesnika tijekom Domovinskog rata. Ovaj ponedjeljak vam predstavljam njegovo najnovije djelo, zbirku 25 priča naslovljenu zanimljivom sintagmom Ožiljci života. V.B.Z ju je izdao, a Drago Glamuzina uredio. Veljko Đorđević piše na trenutke gotovo lirski, umeće autobiografske elemente balansirajući s kronikom. Poigrava se granicama javnog i privatnog, društvenog i emotivnog. U njegovim pričama, podijeljenima u četiri tematske cjeline: Odrastanje, Ljubav, Medicina, Vrteška života i Svitanje, odrasta cijela jedna generacija, a autor daje uvid kako u činjenice, tako i u emotivna proživljavanja. Autor kaže da je bolje i imati bolne ožiljke na duši, nego ne proživjeti život. Upravo o proživljavanju i traganju piše u svojim pričama. O emotivnim vrtlozima, snažnim osjećajima, događajima koji ostavljaju tragove i koji nas oblikuju kao osobe. Veljko Đorđević maštao je o tome da postane redatelj. Svojim pisanjem donosi nam gotovo filmske slike, dokumentarističke zapise jednog vremena iz kojih izbija emocija i iz kojih je vidljivo da je autor pomno osluškivao zbivanja oko sebe. Sve je to pridonijelo tomu da se između ovih korica nađu priče o davanju, traganju, voljenju, smrti, ali i životu. Zbirka simbolično završava pričom Svitanje, kako bi se osjećala optimistična nota rađanja novog dana i nove prilike, novih odluka koji će proizvesti nova kretanja, zbivanja i emocije u životu. U svitanje se donose nove odluke, a hoće li ih dan, kako kaže autor, oživjeti ili progutati, ostaje nam da vidimo. Dok to ne saznamo, svakako zavirite u zbirku!