U talijanskom Magazzino Delle Idee u Trstu, 07.sprnja 2018.godine u 19:00 sati održat će se otvorenje izložbe hrvatske umjetnice Gordane Drinković pod nazivom Staklo- moja druga koža.
Gordana Drinković umjetnica je istančanog senzibiliteta i vrlo specifičnog izričaja unutar kojeg oblikuje svoje vizije u međuprostoru snova i praktične svakodnevice. Kao sredstvo svog umjetničkog iskaza izabrala je staklo, materiju prepunu suprotnosti.
Kada njezino nastojanje urodi plodom, kada predmeti njezine fascinacije nisu samo „još neke čaše“, nego radovi koji i oblikovno i idejno zadovoljavaju vrlo visoke kriterije, konzistentno iskazujući autoričinu zamisao, postaje jasno da je riječ o jednoj od onih osoba koje, unatoč svemu, uspijevaju svijet učiniti boljim i ljepšim mjestom. I stoga ne čudi da je Gordana Drinković izabrala staklo kao medij kojim komunicira svoju kreativnost. Ili bi se možda moglo reći da je upravo staklo izabralo nju.
Izlaganje u Trstu, Italiji, domovini muranskog stakla i najvećih majstora oblikovatelja ove materije koji su iz nje stvarali predmete nevjerojatne ljepote za Gordanu Drinković poseban je izazov.
Staklo je materija, ukrućena tekućina, koja nastaje i transformira se na paklenoj vrelini, objedinjavajući u svom nastanku i formiranju sva četiri klasična elementa: Zemlju, Vatru, Vodu i Zrak. Od pamtivijeka proces nastanka stakla bio je povezan s misterijem transformacije materije, od pijeska i kamena kroz vatru i vodu čovjek mu svojim dahom daje formu i smisao – dušu. Tisućljećima je staklo bilo privilegij samo odabranih, bilo je posvećeno božanskom, bilo je sredstvo kojim ono uzvišeno govori čovjeku. Sjetimo se samo i danas podjednako fascinantnih vitraja katedrale u Chartresu koji opčinjuju čovjeka danas jednako kako su to činili i u doba svog nastanka.
Staklo ima jedinstveno svojstvo upravljanja svjetlošću, jedino kroz kapljicu vode i staklo možemo vidjeti dugu. Haptička i optička svojstva te njegova polimorfnost temeljni su izvor čovjekove fascinacije njime.
Staklo je beskonačno krhak, čvrst, promjenjiv, krut, lomljiv, podatan, nježan, jedinstven i sveprisutan materijal, koji je utkan u temelje ljudske civilizacije i bez kojega se danas ne može zamisliti ni najsuvremenija tehnologija, a kamoli svakodnevni život. Polimorfnost stakla pruža beskonačne kreativne mogućnosti i vjerujem da upravo ti razlozi stoje iza težnje Gordane Drinković da oblikovanje stakla postane njezinom umjetničkom vokacijom. Na razinu poistovjećivanja Gordane Drinković sa staklom nedvosmisleno upućuje i naziv ove izložbe: Staklo – moja druga koža.
Izvor:Muzej za umjetnost i obrt
