Njemačkom povjesničaru prof.dr. Ludwigu Steindorffu dodijeljen je počasni doktorat Sveučilišta u Splitu za dugogodišnji rad na Hrvatskoj povijesti

Odlukom Senata Sveučilišta u Splitu, a na prijedlog Odsjeka za povijest i Fakultetskog vijeća Filozofskog fakulteta u Splitu, dodjeljen je  počasni doktorat Sveučilišta u Splitu  njemačkom povjesničaru prof. dr. sc. Ludwigu Steindorffu koji je 1981.godine doktorirao na Hrvatskoj povijesti.

Osim što je svoja znanja o Hrvatskoj stekao za vrijeme studija u Zagrebu, stekao ih je i baveći se već gotovo trideset godina raznim aspektima hrvatske povijesti, od srednjega vijeka do Hrvatskog proljeća, te je napisao i cijenjenu sintezu pod nazivom Povijesti Hrvatske. Od srednjeg vijeka do danas.

 

 

Koliko Vam znači počasni doktorat koji Vam je dodijeljen zbog Vašeg doprinosa razvoju Sveučilišta u Splitu na području znanstvenog, znanstveno-nastavnog i kulturnog stvaralaštva, te međunarodne prepoznatljivosti?

Vidim u tome veliko priznanje za moj dugogodišnji rad na hrvatskoj povijesti od tema iz srednjovjekovne povijesti do suvremenosti. Nadam se da sam dao vrijedan doprinos i  da je Hrvatska nakon dugog vremena dobila knjigu svoje cjelovite povijesti iz perspektive izvana. Naravno dodjeljivanje počasnog doktorata je i izraz uske povezanosti s kolegama sa splitskog sveučilišta – od sličnih tematskih interesa preko zajedničkog sudjelovanja na konferencijama i u pripremi publikacija do zajedničkog seminara splitskih i kielskih studenata, koje sam vodio na studijsko putovanje ovamo 2015. g. Siguran sam da će i moje Kielsko sveučilište biti jako zadovoljno ovim odlikovanjem jer to služi i njegovom ugledu.

 

 

Uz puno drugih radova ste objavili i sintezu Povijesti Hrvatske. Od srednjeg vijeka do danas  koja je izišla na njemačkom prvi put 2001 g., a na hrvatskom 2006. g. Koliko ste dugo na njoj radili?

Uz sve druge obaveze u nastavi i u istraživačkim projektima radio sam na knjizi oko tri godine. Osnovni tekst je izrastao iz predavanja koje sam pripremio još u Münsteru 1998 g. Naravno da je bilo poglavlja za koje sam se mogao osloniti na dosadašnja istraživanja, pogotovo iz srednjovjekovne povijesti, ali za druge je trebalo više pripreme. Važno mi je bilo ukazati na faktore od srednjeg vijeka nadalje, iz kojih je nastala suvremena hrvatska nacija uključujući i fazu postojanja jugoslavenske države. Moja je Povijest Hrvatske  prevedena još i na talijanski jezik.

 

 

Odakle ljubav prema Hrvatskoj?

Počelo je sve s jednogodišnjim studijskim boravkom 1976/77. g. u Zagrebu još prije diplome. Na kraju te godine sam upoznao svoju buduću ženu. I čim sam diplomirao u Heidelbergu vratio sam se u Zagreb da bih tu pisao svoju disertaciju o dalmatinskim gradovima u 12. stoljeću. Ubrzo smo se vjenčali, i sin nam se rodio u Zagrebu, a kćerka u lijepom westfalskom gradu Münsteru kamo smo se preselili 1980.godine   gdje smo se kao obitelj brzo udomaćili. Ali nikada se nisu ohladile osobne veze s Hrvatskom, bili smo tu svake godine na ljetovanju kod rodbine i upoznavali sve više mjesta ove prekrasne zemlje. I naša sada odrasla djeca rado dolaze u Hrvatsku. Ljubav prema Hrvatskoj mogu objasniti kao niz osobnih odluka, ali više mi se čini da je ona rasla sama od sebe, preko moje žene i njezine obitelji, preko prijatelja i kolega, preko stručnog rada. Neovisan o toj ljubavi je kritički stav prema ponekim pojavama u politici, privredi i društvu.

 

 

Kako Vam je bilo na postdiplomskom studiju u Hrvatskoj  i kako ste onda , a kako danas doživljavate Hrvatsku?

Uz sve početne brige mi je uvijek na kraju bio lijepo, i prve godine u Studentskom domu na Savi, onda dok sam sa svojom ženom živio u skromnoj kući na Pešćenici, a kasnije u najrazličitijim prilikama – i privatnim i stručnim. Naravno vidim koliko se promijenilo od prvog upoznavanja s Hrvatskom još u okviru Jugoslavije preko ratnih godina do danas. Ali nekako puno toga je i ostalo, jednostavno se ovdje živi malo opuštenije, a baš zbog toga stvari se s većom vjerojatnošću zakompliciraju, te na kraju ipak rješavaju!

 

Pisali ste i o Tomi arhiđakonu, po čemu Vam je on postao inspiracija?

Njega sam upoznao na predavanju Nade Klaić za vrijeme prvog boravka, a onda me tako-reći u nastavnom i istraživačkom radu, pratio sve do danas. Njegova kronika mi jedan od najvažnijih izvora za disertaciju. Zajedno sa Kielskim studentima preveo sam veći dio te kronike na njemački, i taj tekst je dostupan online. Što sam se više bavio izvornim tekstom, to više sam se divio ovom čovjeku. U svoje vrijeme je on igrao veliku ulogu u gradskoj politici Splita. Kao što sam ovih dana rekao na predavanju pred splitskim kolegama i studentima: Toma se i nakon razočaranja odmah vraća svojim obavezama. Uvijek je spreman na komunikaciju sa svim akterima u gradu, čak i s onima, koji zastupaju interese suprotne njegovim – njegovo djelovanje je dakle baš to, što je preduvjet za funkcioniranje i suvremenog demokratskog društva. U mnogočemu on je moderni čovjek i autor!

 

Što smatrate svojim glavnom namjerom, svojom zadaćom u pisanju povijesti?

Želim upozoriti na europske zajedničke strukture i na isprepletenost europske povijesti. Gledam na prenošenje znanja o povijesti drugih zemalja kao na prilog radu na europskoj integraciji. Ovo uključuje traženje zajedničkog u raznolikostima, prepoznavanje raznolikosti u vlastitom svijetu i spremnost za susret s drugim – ljudima, narodima i kulturama.