Proljeće je u punom jeku… Zašto ga netko ne bi volio?

Zoran Maljković ime je koje brojna čitateljska publika prepoznaje na koricama brojnih hrvatskih i svjetskih uspješnica, čovjek čije je ime postalo prepoznatljivim znakom dobro odabrane literature. Godinama piše za djecu i objavljivan je u časopisima, a nakon prve objavljene slikovnice Ured za izgubljene stvari, Mozaik knjiga i urednica Marija Morić donose i njegovu drugu slikovnicu, Zašto ne volim proljeće.

Svatko od nas ima drago i manje drago godišnje doba, a autor je odlučio predstaviti dječaka koji proljeće ne voli, iako je simbol buđenja prirode, novog početka, ljepšeg vremena i više slobode i boravka u prirodi. Naravno, za sve postoji razlog, pa tako i za ne voljeti proljeće. Zoran Maljković pripovijeda kratku, ali toplu priču o obiteljskim odnosima, o brizi za starije. Na nenametljiv način objašnjava i posebnosti pojedinog zanimanja, ovdje je riječ o učiteljskom i to u liku djeda. U kratkoj i zanimljivoj dogodovštini ispreplete se lepeza emocija i promišljanja, ali i načina suradnje i međusobne podrške. U slikovnici je i na prikladan način objašnjena starost, ali i to kako ju mladi mogu olakšati i uljepšati.

Zoran Maljković se korak po korak profilira kao pisac za djecu koji u malo riječi kaže puno, a slikovnice su mu obogaćene živim i kolorističnim ilustracijama Marka Jovanovca. Maljković i Jovanovac tandem su koji stvara svjetove u koje će djeca rado zaviriti između korica i pritom iz njih puno toga naučiti.