Monika Herceg je majka, pjesnikinja, fizičarka, svestrana žena koja i prije svoje tridesete niže uspjehe. O cijenjenosti kod struke svjedoče brojne nagrade kojima je ovjenčana njezina prva zbirka Početne koordinate (Goran za mlade pjesnike, Fran Galović i Kvirin samo su neke od njih), a o tome da je rado čitana svjedoči činjenica da je njezina druga zbirka poezije Lovostaj u kratkom roku doživjela drugo izdanje. Njezinu treću pjesničku zbirku, Vrijeme prije jezika donose urednici Roman Simić i Mateja Jurčević te Fraktura.
Zbirku Vrijeme prije jezika pjesnikinja je podijelila na tri skladne cjeline: Vrijeme prije ptica, Nepažljive ptice i Podstanari u istoj ptici. Monika Herceg svojoj čitateljskoj publici omogućuje uranjanje u stapanje znanosti i poezije, teoremi i iskazi u njezinoj zbirci dobivaju posve novo lice, a svemir i zemlja postaju neobično jedinstvo. U stihovima se osjeća jedinstvo čovjeka i prirode, spoj tijela i osjetila, promatra se odrastanje, a čak je i ljubav personificirana. Svi se ti doživljaji odvijaju u mreži brojnih motiva pejzaža, flore, faune dok upravo ti motivi služe, osim za spoznaju i doživljaj, kako bi dočarali stanja uma, međuljudske odnose, ugode poput mira i pronalazaka, ali i neugode poput nesanice ili nasilja. Pjesnikinja se poigrava riječima, simetrijama i oblikuje svijet u kojem se propituje vrijeme i nižu pjesničke slike kako bi čitatelj ostao izgubljen u vremenu prije jezika, a u pjesničkom jeziku pronašao sebe.
Vrijeme prije jezika zbirka je koja se čita u dahu, stihovi su joj gipki kao ptica u letu, a u ovom neobičnom vremenu doima se gotovo utješnom, ljudskom i neobičnom, spremnom da svakog tko ju otvori povede u svijet pjesničke igre i bogatstva riječi, a njome je Monika Herceg pokazala da je pred njom pjesničko vrijeme ispunjeno snagom, zrelošću i darovitošću.