Zidovi padaju riječi grade

Kristijan Vujučić rođeni je Zagrepčanin koji je objavljivao prozu i recenzije, a za svoj roman Welcome to Croatia dobio je nagradu Kiklop, kao i istu nagradu za urednika godine, a s ostalim djelima, točnije pet romana, bio je u užem izboru nagrada Gjalski i Fran Galović. Urednik Seid Serdarević i Fraktura donose najnoviji ostvaraj iz njegova pera, roman Kad su padali zidovi. 

Kad su padali zidovi roman je koji u 38 epizoda (naslovljenih pomalo intertekstualno i intermedijalno) i tri dijela (na čijim su početcima ključni citati) opisuje odrastanje između dva pada (onog Berlinskog zida, 1989. kad radnja počinje i pada Vukovara 1991., kad radnja završava). Riječ je o događajima iz velike povijesti koji su omeđili i obilježili sudbine malih ljudi. Radnja je smještena u Zagreb (pri čemu grad funkcionira gotovo kao lik), ali i Beograd jer su sudbine isprepletene, a kultna mjesta u gradu postaju i važne točke biografija. U romanu pratimo odrastanje skupine mladića; njihove međusobne odnose, osjećaje, ali obiteljske te društveno – političke prilike pri čemu dobivamo zornu sliku jednoga vremena i prikaz jedne mladosti. U tom prikazu ključne uloge igra kako književnost, tako i glazba Novoga vala koja je postala u romanu glazbena pratnja života. Autor u tekstu stvara poeziju unutar proze, ne libi se citirati stihove, a njegov je stil živ i snažan, vjerno dočarava vrelu mladenačku krv, ali i vrtlog zbivanja u kojima se likovi romana nalaze. Na živosti romanu svakako dodaje i govorni jezik, ali i tečno pripovijedanje koje vjerno prenosi emocije i razmišljanja generacije burnoga vremena. Zidovi u romanu padaju i doslovno i metaforički, a čitajući – moći ćete čuti glazbu, okusiti sendviče i proživjeti mladost na gradskim ulicama. 

Kristijanu Vujičiću riječi su onomatopeja, život inspiracija, a raspad sustava građa za izvrstan tekst koji je dostojna slika jednog vremena. Nećete požaliti zavirite li između korica.