Svagdanji, a poseban

Članica Slavenske akademije znanosti i umjetnosti, Matice hrvatske, Društva hrvatskih književnika; prevođena, aktivna i svestrana – Enerika Bijač pjesnikinja je i slikarica čija ljubav prema umjetnosti ne jenjava, nego iz dana u dan raste njezinim stvaralaštvom. U izdanju Društva hrvatskih književnika te pod uredničkom paskom Ivice Matičevića ove je godine izdana autoričina zbirka pjesama naslovljena Okoliš naš – svagdanji.

Zbirka pjesama Okoliš naš – svagdanji doista opjevava svijet oko sebe, ali i onaj unutarnji pritom podijeljena u tri cjeline: Maslini u lice, O stablo oslonjena i Zeleno, zeleno koje poprilično jasno ističu da su pejzažni motivi snažni, a da je priroda neiscrpnim izvorom inspiracije. Priroda je za autoricu simbol poštovanja, izvor reminisencija i njezino sredstvo kojim kanalizira snažne osjećaje svijeta. Pjesme su misaonog, na trenutke gotovo meditativnog tona, a u njima se iščitavaju gotovo arhetipski motivi masline, mora, ali i ostale flore i faune koja gotovo oživljuje u lirskim pjesničkim slikama koje pokazuju samosvijest o svijetu i životu. Uz pejzažne motive, motivi ljubavi, obitelji i religije obogaćuju zbirku u kojoj usporedbe i metafore stvaraju pjesnički svijet. Između tog pjesničkog i onog stvarnog svijeta premosnici su osjetila – vid, sluh, njuh – njima čitatelji uranjaju u bogatstvo pjesničke riječi. U cijeloj zbirci izvire snaga poezije, slikovitost i bujnost izraza svjedočeći o širini autoričina uma i snažnog nadahnuća sobom i svijetom. Ne libi se autorica referirati (dajući zbirci tako dašak intertekstualnosti) na pjesničke velikane poput Tina Ujevića i Dragutina Tadijanovića, pokazujući time i vlastitu sklonost profinjenoj, a dubokoj pjesničkoj riječi.

Enerika Bijač zbirkom Okoliš naš – svagdanji doista je pokazala da i te kako osjeća i shvaća okoliš koji ju prožima, ali i okružuje. No, autorica ipak od svagdanjeg svojom pjesničkom vještinom čini posebno, stoga ćete u zbirci zasigurno uživati.