Poezija i proza iz njezina pera objavljivane su u brojnim zbornicima i antologijama, a Nora Verde (Antonela Marušić) nakon knjige poezije Sezona bjegova te proznih ostvaraja Posudi mi smajl, Do isteka zaliha i O ljubavi, batinama i revoluciji donosi pod uredničkim okom Maše Grdešić (a izdavač je Naklada OceanMore) novi roman jednostavnoga naslova Moja dota.
Moja dota dvije su naoko jednostavne riječi iza kojih se krije jedna baka, jedna unuka, jedan barba, jedan otok i – život sam. Roman je ovo koji je izvrstan primjerak bildungs romana, romana odrastanja i o odrastanju. Hommage je to otoku, djetinjstvu, babi ispričan i ispisan živo i tečno, bogato i nepregledno kao more. Posebno i neobično kao Vela Luka. Nela je glavna junakinja, djevojčica koja odrasta 1980-ih, koja oštroumno i živo promatra svijet oko sebe; zamišlja i kreira, mašta i igra se, dobiva zadatke – ali i batine. U današnjemu vremenu, kad je gotovo nezamislivo na dijete povisiti ton, Nora Verde donosi priču u kojoj je i jedan od likova kaiš njezina barbe koji bi zaplesao svoj udarački ples po njezinim nogama, kasnije ublažen ljekovitom babinom pričom i mašću umotanom u papir. Osim toga, tu su i smokve, i veranje, i domaća kuhinja i priče. Razgovori bake i unuke prozorom su u svijet, u intimu, u povijest, u život. Autorica donosi mirise, okuse, tkanine i duh vremena; svijet za sebe u kojemu se odrasta, strahuje i voli, pa i živi i umire. Oslikala je riječima društvene pojave, klasne razlike, intimne i javne prostore. Sve je to ispripovijedano tankoćutnom mješavinom standarda i dijalekta (glosar na kraju knjige jest od pomoći, ali emocija teče riječima koje se čitatelju otvaraju kao zrela otočka smokva) i stilom koji u sebi nosi miris mora, grubost otočkoga kamena, ali i mekoću babina dodira, njezina glasa pred san. Nora Verde ispisala je tekst koji je prema riječima glavne junakinje trebao biti osvetom, a postao je posvetom otočkome životu i svemu onome što književnost i pisanje jesu – nezaborav, emocija i izraz koji ostaje za zauvijek, čak i kad babine priče utihnu, a udarci barbina kaiša odavno nisu crveni.
Moja dota roman je koji ćete pročitati u dahu; prisjetit ćete se svojih baba, svojih zamišljenih igara, svojih rastrganosti, svojih snova i svoje stvarnosti. Nora Verde ispisala je u doti najsnažnije od sebe, a vi zaplovite ovim romanom i kročite na otok. Nećete požaliti što ćete se osamiti u autoričinim riječima i dopustiti da vas zapljusnu kao more.
