Nakladnička kuća Mozaik knjiga održala je neobičnu paralelnu promociju novih romana autorica Julijane Matanović i Vjekoslave Huljić . Riječ je o romanima Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom književnice Julijane Matanović i romanu Moji misle da ja lažem autorice Vjekoslave Huljić.
Romani su pisani jezikom i stilom koji je prilagoden mladima, s elementima napetosti, misterije i humora.Upravo ti elementi pridonose lakšem poimanju teme bez da se umanji njena važnost.
Oba romana imaju istu ciljanu publiku-mlade , a tematiziraju probleme svakodnevnih odnosa mladih u obitelji, školi i društvu, nudeći priliku da svaki tinejdžer pronađe uzore za uspješniji vlastiti napredak.
O romanima su govorili : književnica i sveučilišna profesorica Julijana Matanović, studentica književnosti i jezika Andrea Divić , koja je romane čitala iz perspektive mlađe generacije , profesorica Dubravka Težak i autorica Vjekoslava Huljić. Tekstove je interpretirala hrvatska kazališna, televizijska i filmska glumica Anja Šovagović Despot.
Roman Vezanje tenisica s jednom nepoznanicom pisan je duhovitim stilom, prilagođenim za mlade, zabavan je i poučan te kao takav izvrsna ideja za dar svim tinejdžerima. Već u uvodu dječak Leon nas upozorava da mu od svih predmeta nešto lošije ide hrvatski jezik i književnost što posebno brine njegovu mamu. Ona je radijska spikerica i osobno ju pogađaju četvorke u rubrici za pismeno i usmeno izražavanje njezinog sina jedinca. Na nagovor svoje majke, Leon odlazi u ljetnu školu kreativnog pisanja i govorništva na otok Prvić. Iako je u početku na sve načine pokušavao izbjeći tu nevolju u koju je upao, ipak se nađe na otoku i tamo mu se neplanirano događaju nepredviđene avanture.
Vjekoslava Huljić otvorila je u romanu Moji misle da ja lažem osjetljivu temu o problemima današnje mladeži, ali istovremeno i pokazala izlaze iz tih problema, naglasila potrebu za prihvaćanjem sebe i situacije u kojoj se mladi čovjek nađe u životu. Glavni lik u ovom romanu je Karla, pametna i bistra djevojčica, no razvod roditelja i odlazak majke uzrokovao je emocionalnu napetost i nisko samopouzdanje.
Zabrinuti otac spreman je učiniti sve da se situacija popravi te odlazi s kćerkom na opušteno ljetovanje na Lastovo. Tamo će se dogoditi avantura vrijedna pamćenja, avantura koja će doći kao lijek na sve probleme koji su se odvili posljednjih mjeseci!
“Jako je teško djecu privući na čitanje s obzirom da su okruženi svim medijima koji imaju vrlo snažan vizualni efekt. Ono što će ih privući u knjizi je njezin izgled. Dakle, knjiga ne smije biti preopsežna, mora biti praktična, imati naslovnicu koja je njima privlačna, simpatična i mora imati dopadljivu sliku na naslovnici. Naslov mora biti intrigantan, imati nešto što njih zaokuplja, nešto što sugerira neku tabu-temu. Jako je puno važnije ono što je unutra. Dakle, ono o čemu se piše mora im biti jako privlačno. Privlači ih ono što pripada suvremenom trenutku, njihovoj sredini, kad mogu prepoznati sebe, svoje prijatelje, susjede, profesore. Kad vide da ti junaci imaju slične probleme o istim stvarima o kojima i oni razmišljaju, onda će im to biti zanimljivo.” rekla je Dubravka Težak.
“Bilo mi je zanimljivo vratiti se desetak godina unatrag i doživjeti neke situacije. Ono što je mene fasciniralo kao mladog jezičara je kako obje autorice vrlo spretno koriste jezik da bi se približile mladima. Kod autorice Huljić Gips govori čisto splitski dok kod autorice Matanović Bakuta govori slavonski onako kako su nekada naše bake govorile. One upravo tim jezikom pomažu da se djeca ne muče velikim riječima iako se progovara o velikim problemima. Ono što mi je bilo još zanimljivo je činjenica kako obje autorice promiču jedno suradništvo među mladima, bilo na razini prijateljstva gdje oni jedni drugima pomažu, bilo na školskoj razini. Tinki ide hrvatski, Leonu matematika i ono što autorica Matanović uspješno pokazuje je da ne moramo biti svi za sve, ali međusobnom suradnjom možemo se učiti. Autorica Huljić pokazuje nam da prijatelj naše generacije ponekad može i te kako pomoći, možda lakše nego roditelji koji su zabrinutiji, možda i malo stroži. To nam pokazuje naši vršnjaci također igraju veliku ulogu u prihvaćanju samog sebe.” ističe Andrea Divić.
Promocija je privukla veliki interes čitatelja, medija ali i drugih Mozaikovih autora koji su došli poslušati kako se autorica Huljić pozabavila tematikom samoozljeđivanja te o tome kako se đaci nose s pritiscima školstva u romanu autorice Matanović.
