U svojoj dvadeset i sedmoj godini Matej Predojević Petrić ostvaruje svoj san jer je uz puno truda i rada uspio ostvariti ono što se činilo gotovo nemogućim, bez pohađanja glazbene škole uspio je upisati glazbenu akademiju. No, uz trud, rad, strpljenje i podršku obitelji, sve je moguće. Iako nije imao formalno glazbeno obrazovanje, Matej je zbog silne ljubavi prema glazbi odlučio da je upravo to ono čime se želi baviti u životu. Talent, upornost i želja učinili su svoje pa je Matej sada student treće godine na zagrebačkoj Glazbenoj akademiji, smjer solo pjevanje. O radu i disciplini svjedoče njegovi profesori, a o talentu osvojene nagrade: treća nagrada na međunarodnom natjecanju „Lav Mirski“, druga nagrada Hrvatskog društva glazbenih i plesnih pedagoga. Briljirao je na međunarodnom pjevačkom natjecanju „Lazar Jovanovć gdje je osvojio prvu nagradu u konkurenciji opernih pjevača do 32 godine. Kruna svega je poziv na masterclass u New York. Kako put do staklene zgrade ispunjene glazbom nije bio lak, odlučili smo s ovim mladim pjevačem porazgovarati da nam kaže kako to nastaju snovi i još bitnije, kako ih on ostvaruje. Kako zvuči, možete čuti već 8. travnja u dvorani Lisinski jer će biti solist u oratoriju “Mors et Vita” (Smrt i život) francuskog skladatelja Charlesa Gounoda.

Reci mi, Matej, otkud interes za glazbu?

Nitko u obitelji se ne bavi glazbom, počeo sam svirati prvo gitaru pa klavir sve mi je to bilo kao hobi, a onda je krenulo i pjevanje u crkvenom zboru „Nebeski znak“. Nakon gimnazije sam krenuo na studij ekonomije poduzetništva, shvatio da to nije za mene i odlučio se pripremati za Akademiju jer je glazba ono čime se želim baviti. Nisam mislio da uopće mogu upasti na solo pjevanje jer primaju samo pet studenata pa sam se mislio opredijeliti za glazbenu pedagogiju.

Kako su tekle pripreme?

Pripremao sam se u Suvremenoj glazbenoj školi MikrofonStar, gdje sad i radim kao vokalni instruktor. Moja tadašnja mentorica Sanje Parmać Hrelec rekla je da imam odličan glas i da bih trebao pokušati na solo pjevanje pa me preporučila akademskim profesorima, tako da su me usavršavali Giorgio Surian i Stojan Stojanov, bivši prvak HNK. Osim njih, usavršavale su me i Snježana Bujanović Stanislav, Lidija Horvat Dunjko, Martina Gojčeta Silić, a sad i Tomislav Mužek. Nakon dvije školske godine priprema upisao sam Glazbenu akademiju u Puli u klasi profesorice Dunje Vjezović i na trećoj sam se prebacio u Zagreb, isto u njezinu klasu.

Jesi li nailazio na prepreke budući da nisi imao klasično glazbeno obrazovanje  obrazovanje prije prijemnog ispita?

Jesam, bilo je teško jer sam samouk. Privatno sam išao na sate pjevanja i na osnove osnova solfeggia. Bez glazbene škole se ne može položiti prijemni, a ja sam u dvije godine morao nadoknaditi deset. Ipak, nije nenadoknadivo jer se uz trud i rad može naučiti. Potrebna je volja i želja, rad i malo talenta. To je formula za uspjeh.

Iza tebe su sad već brojni nastupi, ima li treme?

Nastupao sam uz operni orkestar riječkog HNK, pjevao sam u Maloj sceni u operi „Amalija ide na ples“, gdje sam bio glavna uloga. U HNK Zagreb sam bio suradnik već na prvoj godini akademije  u Verdijevoj operi “Les Vêpres Siciliennes”, no pjevački debi u HNK imao sam ove godine u operi „Lukava mala lisica“, gdje sam pjevao premijeru 3. ožujka. To s vremenom postaje rutina, postaneš sigurniji u sebe. Negativne treme nema, samo pozitivno ushićenje i adrenalin kako bi što bolje odradio nastup koji je pred tobom.

Pohađao si brojna usavršavanja, kako je došlo do New Yorka?

Kao i mnogi talentirani ljudi širom svijeta, slao sam prijavu na Metropolitan International Music Festival. Prijava je komplicirana i trajala je poprilično dugo, šalje se i životopis i snimke. Izabire se nekolicina ljudi, a među njima sam i ja. To je  dvotjedni ljetni masterclass na koji dolaze mnogobrojni lovci na talente i to je odlično ako te primijeti neki operni agent jer oni jako pomažu oko putovanja, kotizacija za natjecanja i ostalo, jer to ni financijski nije lako. Imati takav jedan poziv i sudjelovanje zasigurno nije mala stvar. Treba se što više usavršavati i učiti.

Imaju li mladi pjevači u Hrvatskoj perspektivu, prilike za uloge?

Dok si još na akademiji malo je teže, ali ima se prilike za usavršavanja i suradnje. Dolaze strani profesori, pa sam se tako usavršavao na pjevačkom seminaru kod docenta Gerharta Zellera s akademije u Grazu. Prilika je vani više, honorari su veći. Vani se to sve više cijeni i veće je tržište, ali teško je otići iz domovine.

Koji su ti planovi za budućnost?

Cilj mi je postati freelance operni pjevač, slobodnjak koji nije vezan za jedno kazalište, nego pjeva posvuda. Volio bih imati bazu u Zagrebu, ukoliko budem napredovao do nivoa koji sam si zacrtao, ali bih volio pjevati i na svjetskim pozornicama. Želim se usavršavati, napredovati i biti što bolji i svoje znanje prenositi i drugima.

Matej trenutno pohađa predavanja, radi i prikuplja sredstva za put u New York. Ukoliko mu želite pomoći, za pitanja i savjete javite se na mail matejpp@yahoo.com. Mi mu od srca želimo da pokori svjetske pozornice, ali i da ga gledamo na pozornicama diljem Hrvatske, a za njega ćemo sigurno još čuti i dokaz je da mladi u kulturi imaju budućnost.
Zahvaljujemo Mateju na ustupljenim fotografijama!