„Emet i druge priče“ je zbirka priča autorice Ivane Šojat koju je pod uredničkom palicom Seida Serdarevića izdala nakladnička kuća Fraktura 2016. godine. Na naslovnici knjige je bunar i objašnjenje kako jeza u pričama proizlazi iz zla koje se krije u dubini ljudske duše. To priziva pomalo mračnu atmosferu, a unutar korica šest je priča: Emet, Talog, Tunel, Hrabrost, Demoni i Oči. Emet je „glavna“ i najduža priča, upravo je u njoj bunar jedan od važnih motiva i pokretača radnje, a u priči se autorica vješto poigrava granicama ovostranog i onostranog, života i smrti, sna i jave, prošlosti i budućnosti, starosti i mladosti. Već sam naslov pokazuje koliko je granica života i smrti tanka jer hebrejska riječ emet znači život, a ukoliko uklonimo samo početno slovo e, dobivamo riječ met, koja znači smrt. U priči pratimo priču djevojčice Lucije koja razgovara s mrtvima, a njezino pripovijedanje varira od djevojčice do starice, stvarajući  mračan i zbunjujući, nesiguran ugođaj. Pratimo zločin koji u tajni povezuje, a istovremeno razdvaja obitelj. Autorica pripovijeda o zločincu koji zločin počini, onome koji postane zločinac da bi pravi monstrum bio kažnjen, ali i o činjenici kako se s krivnjom ne može živjeti. Sve ono što se u priči suprotstavlja u jezovitoj atmosferi, na samom kraju se razjašnjava i smiruje, dajući čitatelju osjećaj olakšanja i razrješenja napetosti, ali ostavljajući ga da se propituje o sebi samom, ali i drugima. Iako bi Emet mogao biti čak i zaseban roman, ugođajem i motivima uklapa se s ostatkom priča. Talog je priča o obiteljskom nasilju, Tunel o ubojici bez kajanja, a i jedna i druga govore o zlu koje i nakon što se rat završi ostaje u ljudima, a koje se najčešće vidi u „praznim“ očima. Upravo su oči glavni motiv jedne od priča (Oči) koja govori o tome kako nastaviti živjeti obilježen roditeljskim grijesima i kako se s njima nositi. O roditeljskim tajnama koje se priznaju na smrtnoj postelji pripovijeda priča Hrabrost. Sve priče imaju motive smrti, propituju kamo i kako se odlazi nakon zemaljskoga života, spominje se ilovača (zemlja na grobljima), mirisi alkohola i znoja, ali njihov cilj nije zastrašiti kao u klasičnom hororu, nego pokazati koliko je tanka granica života i smrti, baš kao što i u naslovu samo jedno slovo čini razliku između njih. Iako je ugođaj jeziv, a teme i motivi tamni, rečenice se čitaju lako jer ih autorica vješto kroji. Povezuje ih se uz vješto postavljene naznake pa čitatelj prateći zbivanja može pretpostaviti što će se dogoditi, ali autorica ipak uspijeva iznenaditi. Zbirka ostavlja snažan dojam, poigrava se granicama, daje prostor za promišljanje i iako jezovite atmosfere, povlači čitatelja u vješto ispripovijedan svijet u kojem su granice vrlo blage i gotovo ih i nema.  Čitajući, osjetit ćete mirise alkohola, toplinu pokrivača, teksturu ilovače, hladnoću bunara i upravo u tome leži autorska vještina, a ukoliko vam je Crni mačak već odviše poznat i ustaljen, posegnite za Emetom i drugim pričama, otvorite Oči, imajte Hrabrostiprošetati Tunelom u kojem se možda kriju Demoni, pogledajte Talog u šalici s kavom koju pijete i zapitajte se koliko brzo prolazi Emet.