Miro Gavran: Nekoliko ptica i jedno nebo

Miro Gavran odavna je poznat kao najprevođeniji, ali i jedan od najplodnijih hrvatskih književnika. Nadaleko je poznat i po svome jednostavnom stilu pisanja, što mu omogućava veću usredotočenost na pripovijedanje priče, nego na kićenje rečenica. Rečenice su njegovo najjače oružje i isprepliće ih tako da čitatelja drži prikovanim od prve do posljednje stranice. To dokazuje i najnovijim romanom Nekoliko ptica i jedno nebo, koji je uredio Zoran Maljković, a izdavač je Mozaik knjiga. Teško je govoriti o romanu bez previše otkrivanja radnje, no jedno je sigurno: i te kako je vrijedan čitanja! Točno stotinu godina nakon prave povijesti, autor u svom romanu nanovo oživljava fra Didaka Buntića, koji je spasio tisuće hercegovačke djece od gladi poslavši ih vlakovima u Slavoniju i Srijem, tada bogatije. Neka od djece vratila su se, neka nisu, no njihov je život nedvojbeno promijenjen. Pratimo priču mladih Jure i Jelene, koji su se upoznali u vagonu, ali pratimo priču i njihovog unuka Filipa, kojeg razdire pitanje je li u životu donio prave odluke te njegovu ljubavnu priču s Marijom i Stelom. Ponovno su tu Nova Gradiška i Zagreb, već stalna mjesta Gavranovih romana, no i Hercegovina, Vinkovci, Mostar, Sarajevo… Fra Didak Buntić zasigurno je središnji lik, čovjek s vizijom koji je spasio djecu gladi i smrti, netko tko doista zaslužuje da mu priča bude ispričana i na drugačiji način osim pukim činjenicama. Isprepliće Gavran u svom romanu velike povijesne događaje, ratno zlo, ali i ljubavne priče (koje se rađaju na neobičnom i neočekivanom mjestu jer se Jure i Jelena zaljubljuju u vagonu punom gladne djece). Upravo ljubavne priče malko olakšavaju probleme s kojima se Gavran u romanu hvata u koštac: pustoš koja ostaje nakon rata i utjecaj rata na živote ljudi, vjera u sebe i svoje životne izbore, bračni život, tragična priča mlade Ane, odnos prema zemlji i obitelji… Iako mu ovaj put likovi govore nešto složenijim jezikom, on nikako nije prepreka za uranjanje u priču, nego samo dodaje na važnosti likova i same priče. Ispreplićući prošlost i sadašnjost, pitanja i odgovore, probleme i rješenja, ljubav i smrt, Gavran još jednom donosi priču kojoj će se čitatelji rado vraćati.