Daria Karić: „Jednog dana mi je želja osnovati fond koji će davati stipendije za mlade glumce koji žele studirati Master u New Yorku!“

Daria Karić je mlada hrvatska glumica, rođena Zagrepčanka koja se zbog ljubavi prema glumi preselila u Osijek gdje je završila Umjetničku akademiju sa zvanjem dramskog umjetnika i lutkara. No kada je riječ o pravoj ljubavi njen život piše lijepe priče , pogotovo za hrvatsku mladost.  Daria je naime prva hrvatska glumica koja je magistrirala  na prestižnoj glumačkoj akademiji The Actors Studio Drama School u New Yorku.

 

Odakle ljubav prema glumi?

Od malena me fascinirala ljudska psiha i duša. Željela sam i još uvijek imam tu potrebu, razumjeti i opravdati postupke svakog čovjeka (i lika) kojeg sam upoznala, pročitala o njemu/njoj, vidjela na filmu ili u dokumentarcu. Profesor Boro Stjepanović nam je na satu glume, uvijek spominjao ovu izreku “Sve što je ljudsko, nije mi strano.”. Mislim da kroz glumu pokušavam shvatiti, prihvatiti, istražiti, razviti, produbiti i senzibilizirati sebe i svijet oko sebe.

 

Kadar iz kratkog filma “Breathe” redateljice Mengxuan Zhou

 

Koja je razlika između Umjetničke akademije u Osijeku i glumačke akademije The Actors Studio Drama School na Pace University-u?

Na UAOS-u sam naučila kako slušati nekoga izvan sebe – biti brza, efikasna i pouzdana glumica, slušati i izvesti. Na Actors Studio Drama School su nas osvještavali kako ponovno osluškivati svoje unutarnje ja, koje smo kroz svih ovih godina školovanja i odgoja potisnuli. Još jedna velika razlika je odnos između profesora i studenta. U Americi ono što profesor zahtjeva od studenta, mora sam prvo pokazati i biti primjer. Ako se od studenata zahtjeva da su otvoreni, pristupačni, ranjivi, topli, isto takvo ponašanje se očekuje i od profesora. Svakom je profesoru stalo da mu/joj vjeruješ kao ljudskom biću, kolegi i prijatelju jer ćete se, možda već sutra, sresti kao kolege na istim daskama koje život znače ili ispred kamere na snimanju. Profesori se ne boje biti ogoljeni, iskreni, ranjivi i otvoreni. Svaki dan se oni trude biti što bolji ljudi, pa i studenti imaju istu želju. Na akademiji sam stekla prijatelje koji su mi ,igrom slučaja, i životni učitelji, a ne samo profesori u školi.

 

Kako je došlo do upisa glumačke akademije The Actors Studio Drama School na Pace University-u i na koje prepreke ste naišli svojim dolaskom?
Kad se nečega uhvatim, onda to moram istražiti i razumjeti do kuda ide moj um. Jednostavno – volim glumu, kazalište, film, ljude… Htjela sam naučiti Method acting jer osjećam da kroz takvu glumu i izričaj najviše mogu naučiti i spoznati o ljudskoj psihi i duši. Ta metoda glume je duboka, iskrena, sistematična, sigurna, a opet iznanađujuća.

Prijavila sam se na tri glumačke akademije na kojima se uči prava Method acting u NYC-u. (Ljudi imaju krivi dojam o Method acting i ne znaju što je. Method acting je glumačka tehnika koja pomaže glumcu doći do podsvjesnog dijela uma u kojem se krije kreativnost. Kreativna igra se postiže koristeći ‘afektivno sjećanje’, substituciju ili osjetilni objekt/predmet… Uz te tehnike oslobađa se glumčeva mašta i to postaje temelj da se svaki put iznova i ponovno proživi istinitost scene i igre.)

Prošla sam audiciju na dvije akademije. Druga je bila The Actors Studio Drama School, najbolja i najskuplja.

Kad sam roditeljima rekla iznos školarine i života u NYC-u, pali su u nesvijest. No, kako su oni jednako ‘neobični’ kao i ja, rekli su da me podržavaju u mom naumu. Nisu oni potpuno ludi. Kroz odrastanje i školovanje dokazala sam da se uvijek nađem među najboljim učenicima, nekoliko puta sam osvajala državne medalje u sinkroniziranom plivanju, s plesnom grupom u Plesnom Centru Tala i Pinokio klubu smo osvajali prva i druga mjesta na ESDU-u plesnom natjecanju, završila sam Rock Akademiju– smjer solo pjevanje te sam bila prošla u live emisije u pjevačkom natjecanju Showtime

Zbog povjerenja, najviše u moje radne navike i motivaciju, digli smo kredite, prodali stan i čak sam skupila $5000 preko GoFundMe stranice gdje su mi prijatelji, obitelj i poznanici uplatili, koliko su htjeli i mogli, novaca za studij.

Budući da sam imala najbolje ocjene na The Actors Studio Drama School na svojoj klasi 2016. godine, profesori su me preporučili odboru koji dodjeljuje stipendije i dodijeljena mi je Shubert Foundation Scholarship. To mi je također pomoglo smanjiti troškove školarine i života. U Americi se talent, trud i rad cijeni i nagrađuje.

Dok sam studirala, a i sada, konobarim i bejbisitam kako bih imala za stanarinu, hranu, radionice i kazališne karte. To su jedini poslovi koji su dovoljno vremenski fleksibilni. Ako trebam ići na audiciju ili na predstavu lako nađem zamjenu na poslu. Naravno da život nije med i mlijeko, ali to uopće nije bitno. Svaki dan je uzbudljiv, neobičan, pun novih ljudi, prilika, događaja, situacija iz kojih nešto novo naučim… Život je nepredvidiv i bogat. A nadu i inspiraciju mi daje činjenica da se radom i trudom u Americi može stvoriti što god zamislite. Uz to sam i pripravnica u kazališnoj kompaniji The Barrow Group Theatre Company koju su osnovali nagrađivani glumački i redateljski par Seth Barrish i Lee Brock.

“After The Fall” Showcase scene

 

Spomenuli ste stipendiju Shubert Foundation Scholarship, koliko Vam znači stipendija s obzirom na to da je Organizacija obitelji Shubert vlasnik najvećih kazališnih kuća na Broadwayu?

Ta stipendija je meni i mojoj obitelji najviše pomogla financijski. To što je taj novac došao od Shubert Foundation je svakako priznanje, poticaj i vjetar u leđa da ipak imam nekakav talent kad su me profesori, (kao što je Susan Aston- koja je bivši private acting coach od Jamesa Gandolfinija, a trenutni privatni acting coach od Willa Smitha), predložili za stipendiju, a Shubertovci odobrili.

Ali, u Americi je svaki dan dokazivanje, tako da, to je jedan uspjeh, sad idemo dalje… Nema stajanja.

 

Dok ste studirali, Master classove su Vam održavali glumci Bradley Cooper, Steve Carrel, Alec Baldwin, Jessica Chastain, Viola Davis. Koje savjete su podijelili s Vama?

Viola Davis je rekla da je zahvalna na svim maštanjima i igranjima sa svojom starijom sestrom dok su odrastale u kući bez grijanja i namještaja, s miševima u cijevima… Jer ju je njena mašta izvukla iz te situacije, tog momenta postojanja i otvorila joj je novi svijet kreacije. Zbog te mogućnosti stvaranja i sanjanja ju je privukla gluma.

Bradley Cooper nam je napomenuo koliko je bitno stalno širiti krug ljudi koji poznajete. I da uvijek dajemo sve od sebe, u svakoj ulozi, jer će netko to primijetiti i preporučit će te sljedećem redatelju.

 

Bradley Cooper Master Class

 

Jessica Chastain me osvijestila u pogledu prehrane. Bila sam vegetarijanka 5 godina, a sad sam vegan već 6 mjeseci. Osjećam se bolje i lakše.

Ellen Burstyn nam je rekla da kao mlada umjetnička generacija koja je povezana s cijelim svijetom kroz tehnologiju i živi u ovakvoj političkoj klimi, suočeni smo s velikim izazovima koji nam prethode. Ali tu smo da osvijestimo i pomognemo svijetu postati bolje i sigurnije mjesto za život i poželjela nam je da budemo “ voljni i spremni za izazove!“

Svaka od ovih osoba još uvijek radi na sebi, uči i usvaja nova znanja. Ellen Burstyn ima osamdeset i četiri godine i još uvijek glumi, režira i vodi radionice u Actors Studiu. Nema kraja.

 

Prva ste  Hrvatica koja je magistrirala na prestižnoj glumačkoj akademiji The Actors Studio Drama School.

Prva sam Hrvatica koja je završila ovu akademiju! Tome je tako – samo zato što neki, jednako talentirani ljudi, nemaju novca platiti, za nas Hrvate, ovu skupu akademiju. U Americi svi dobiju studentski kredit od države koji polako vraćaju kad mogu, jer je kamata jako niska. Strancima studentski krediti nisu odobreni. Ovo znanje i poznanstva koje sam stekla na ASDS-u će utjecati na moj daljnji rad i razvoj mog umjetničkog stvaralaštva. Jednog dana mi je želja osnovati fond koji će davati stipendije za mlade glumce koji žele studirati Master u NYC-u. Mislim da bi dolazak do znanja, zvanja i učenja trebao biti puno jeftiniji. Ali tko hoće, naći će način.

 

Na setu kratkog filma “Past Lives”

 

Na koje svoje glumačko ostvarenje ste najponosniji?

Ovo će zvučati neobično, ali na akademiji sam jedan semestar istraživala, učila o, i na kraju glumila Helen Keller u drami The Miracle Worker. Naučila sam znakovnu abecedu koju koriste gluhonijeme i slijepe osobe. Radila sam mnoge istraživačke scene (kako Helen jede, kako joj izgleda svakodnevica) s povezom na očima i s onim slušalicama na ušima koje koriste radnici dok buše beton. Ništa nisam vidjela niti čula, ali osjećaj za dodir i kinestetičko čulo mi se izoštrilo. I u takvom mraku, nesigurnosti, zbunjenosti i malom, uskom svijetu; čovjek može naći smisao, logiku i sreću. To je najdublje osvještavanje koje sam doživjela nedavno.

 

Kadar iz kratkog filma “Ti”

 

Trenutno radite s Oskarovkom Estelle Parsons koja ima osamdeset i devet godina i režira, po prvi puta dramu Ujak Vanja A.P. Čehova!

Estelle je genijalna. Tko se usudi prvi puta režirati Čehova u osamdeset i devetoj godini? Još uvijek je oštrog uma i jezika. Humoristična je i često nam prepričava nevjerojatne događaje koje je doživjela u kazalištu i na filmskom setu. U drami Ujak Vanja  glumim Sonju i trenutno radimo samo improvizacije. Ne želi da naučimo tekst prije nego smo se “igrali lika” u okolnostima. Ovo je novi način igranja za mene i jako mi je uzbudljivo osjećati toliku slobodu na pozornici. Najvažnije joj je da slušamo svoje impulse i reagiramo iskreno na podražaje oko nas. Premijera će biti u studenom.

Neki dan smo, za potrebe improvizacije, išli po čajnik i šalice u kuhinju, u Actors Studiu. Estelle, umjesto da dopusti nama mladima da dohvatimo čajnik,  sama se  popela na stolac i uzela ga s najgornje police. Svi smo se prepali da će pasti. Kad je silazila sa stolca pružili smo joj ruku da se ima za što primiti kako ne bi izgubila ravnotežu. Samo nas je pogledala, frknula i sišla sama. 🙂

 

Tko Vam je uzor u glumačkom svijetu?
Glumački uzori su mi glumci kojima vjerujem u svakom trenutku dok ih gledam u filmu, seriji ili na pozornici. I oni koji konstantno rade na sebi. Glumci kojima je najbitnije da priča bude što istinitije i uvjerljivije ispričana. Od Meryl Streep, Viole Davis, do Bryana Cranstona. To nisu samo talentirani glumci, oni su veliki radnici koji istraže cijelu povijest lika i mjesta, napišu vlastitu biografiju lika (ako ne piše u drami ili scenariju), uzmu u obzir sve okolnosti, istraže gdje se točno radnja odvija, kako, zašto… To su temeljiti glumci, koji tek kad obave sve pripremne radnje, zablistaju u svojoj kreativnosti. Takvi glumci služe priči.

 

Komedija “Pizza Man 3”

Koji su Vam planovi u budućnosti? Želite karijeru graditi u inozemstvu ili možemo očekivati Vaš povratak u Hrvatsku?

Prvi put u životu nemam plan. To me užasava i uzbuđuje u isto vrijeme. Cijeli život sam dio neke institucije koja mi piše rasporede, a sada toga više nema… Jedini cilj mi je platiti stanarinu idući mjesec, haha…

Ma ustvari, jedino što mi je bitno je da svaki dan postajem svjesnija i bolja verzija sebe i da svoju energiju i vrijeme ulažem u ljubav i umjetnost. Gdje se to događa mi je potpuno nebitno. Od Indije, Hrvatske do Južne Amerike.