Kad umjetnik piše, nastaje “Poslije kiše”!

Dok vam tipkam ovotjedni osvrt, u pozadini mi svira „Meni se, dušo, od tebe ne rastaje“ u nadahnutoj izvedbi Radeta Šerbedžije i učinila mi se nekako prikladnom jer vam predstavljam upravo Radetove autobiografske zapise i refleksije naslovljene Poslije kiše.  Meni se od njih napisanih doista bilo teško rastati i sigurno ću im se vratiti. Te je zapise i refleksije uredila Marina Vujčić, koju Rade i spominje često, a izdala ih je nakladnička kuća HENA COM. Naću vam sad pisati njegovu biografiju, uobičajene činjenice može vam otkriti i Google. Za neke druge i možda nepoznate, motat ćete zaviriti među korice ove knjige. Bilo da glumi, pjeva recitira ili piše, Rade to čini sa srcem i to se i ovdje iščitava. Piše iskreno, bez uvijanja, sa srcem na papiru, daleko od svjetala pozornice, otkrivajući ono što se krije iza mnogobrojnih maski koje je maestralno nosio na svome licu, a umjesto da kazuje tuđe, ovaj put ispisao je svoje rečenice. Utkao je u njih i poneke svojih prijatelja umjetnika koje ćete sresti na stranicama između crno – bijelih korica. Piše Rade o umjetnosti u gotovo svim njezinim oblicima, o umjetnicima, o uspomenama, o mladosti i idealima. Piše o zajedništvu, domovini, prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. Piše o sebi govoreći nam ono što niti jedna biografija neće zapisati. Zapisao je Rade svoja razmišljanja o ljubavi koju se može uzeti kao jedan od glavnih motiva ovih zapisa: ljubav prema obitelji, prema umjetnosti, vinu, domovini, sportu i prema ljudima. Upoznajemo ga kao oca, supruga, prijatelja i umjetnika. Upoznajemo ga kao sve ono što jest, sve ono što nastaje i ostaje kad se svjetla pozornice ugase, šešir skine i kad se sjedne za tipkovnicu. Tada ostaje samo Rade, veliki umjetnik koji nas bar na čas pušta u svoj svijet kojim nas vodi svojim rečenicama.