Ima li se što učiniti? Pročitajte zbirku priča i saznajte!

Korana Serdarević nagrađivana je autorica kratkih priča (dvaput nagrada „Ranko Marinković“ i  nagrada „Zlatko Tomičić) te je objavljivala u književnim časopisima i na Trećem programu Hrvatskog radija. Seid Serdarević uredio je, a izdavačka kuća Fraktura izdala njezinu prvu zbirku priča intrigantnog naslova „Nema se što učiniti“. Takav, pomalo pesimističan naslov, zaintrigirao me da se zapitam je li tomu doista tako pa sam započela s čitanjem dvadeset i četiri priče koje se nalaze među koricama ove knjige. Naslov zvuči blago pesimistično, ali autorica vrlo vješto, stilski dotjerano i jezgrovito vodi čitatelja svijetom svojih junaka, bivajući pri tome ipak nježnom i tankoćutnom. Autorica pripovijeda tečno, kombinira prošlost i sadašnjost te tako stvara gotovo filmsku atmosferu malih, rubnih i životnih trenutaka gdje likovi najčešće prvo pomišljaju da, eto, nema se što učiniti. Radnja je smještena u Zagreb i Dalmaciju, likovi su živopisni, govorom karakterizirani a njihove su sudbine preslika mnogih tema: razvodi, napuštanja, narušeni osobni odnosi, nestanci starijih osoba, blago ludilo ili manija. Upravo činjenica da se likovi nalaze na rubu odluke učiniti nešto ili ne, pridodaje napetosti i ono je što drži čitatelja prikovana pogleda na stranicu. Iako se ponekad priča čini nedovršenom jer zapravo prestaje na upravo tom rubnom trenutku odluke, vrlo često to zapravo i nije pogubno za proces čitanja jer autorica stilski dotjeranim i dovršenim rečenicama jasno daje uzroke takvih stanja pa je ta nedorečenost čak pomalo i logična. Svatko bi od nas donio drugačiju odluku i zato na čitatelju i jest da sam donese svoj zaključak ukoliko mu je kao takav potreban. Možda i sam čitatelj zaključi da tu više nema ničega što bi se moglo učiniti. No, ono što vi možete i toplo preporučam da učinite jest da pročitate ovu zbirku.