“Gruba ljubav” koja dotiče srž života

Darija Žilić urednica je, a Funditus izdavač novog romana Suzane Bosnić Majcenić Gruba ljubav. Nakon što su i publika i kritika i struka izvrsno prihvatile zbirku kratkih priča „Pod zemljom u velikim cipelama“ te debitantski roman „Tolba“, autorica nam donosi ovaj naslov. Gruba ljubav priča je u kojoj život teče, a podijeljena je u 3 cjeline: Usamljenost, Zadnja stanica i Adio. Govori starica o takozvanoj trećoj dobi, odnosno starosti, realno opisujući ono što jesen života sa sobom nosi na primjeru vlastitoga oca, kojem i posvećuje knjigu. Otvorena i iskrena, svojim nas stilom drži prikovana za korice, a jednostavnost izraza dozvoljava čitanje knjige u dahu. Upravo jer nije previše nakićena, njezina rečenica tim intenzivnije prenosi osjećaje i prizore koje se ona trudi zabilježiti, ponekad gotovo dokumentaristički i tako da se doima da je svaka rečenica malena fotografija. U prvoj cjelini autorica se bavi žalom za prošlošću i privikavanju na novo, često i neugodno stanje stvari jer čak i svakodnevne stvari postaju teške. Druga cjelina tematizira boravak u Domu za starije i nemoćne koji postaje stalnom adresom s povremenim bivanjima u bolnicama uz što se vezuje potpuna ovisnost o drugima, neizbježna posljedica starosti koja dođe prije ili kasnije. Treća cjelina prikladnog naziva Adio tematizira kraj, rastanak i pomirenje s tugom. Ostaju uspomene, osobne stvari koje poprimaju puno veće značenje sad kad osobe više nema, ali ostaje i naša vlastita tuga, žalovanje koje treba proživjeti da bi se došlo do nekog zaključka, da bi nastala Summa summarum, što je ujedno i naslov zadnje priče. Autoričine rečenice jasne su i dokumentarističke, precizne, a opet lirske. Ocrtava se u njima i realnost starosti, ali i nježnost djeteta, odnosno kćeri, za koju roditelj nikad nije dovoljno star. Pripremite se na najgore najoštrija je rečenica romana. Suzana Bosnić Majcenić pita se jesmo li ikada i možemo li ikada doista biti pripremljeni, a progovarajući o starosti i smrti podsjeća nas lirskim i nježnim epizodama djetinjstva i mladosti da treba slaviti život kako bi njegova jesen, odnosno starost bila što bogatija.