Pođite na Trećić, nećete požaliti!

August Šenoa, Ksaver Šandor Gjalski, Vladimir Nazor, Ivan Goran Kovačić i Kiklop nagrade su koje stoje na policama Renata Baretića koji, između ostalog, radi kao novinar i scenarist. Nagrade je osvojio njegov roman prvijenac (prije njega napisao je zbirku pjesama Riječi iz džepova) Osmi povjerenik. Prvo izdanje romana objavljeno je 2003. godine i od tada ne slilazi s vrhova ljestvica čitanosti. Dvaput je dramatiziran (HNK Split i GDK Gavella), a nedavno je dobio i filmsku inačicu pod redateljskom palicom Ivana Salaja. Meni je u ruke došlo izdanje Znanja iz 2016. godine koje je uredila Silvia Sinković, a popraćeno je izvrsnim  sociolingvističkim ogledom dr. Iva Žanića. Radnja se romana, naime, odvija na izmišljenom najudaljenijem naseljenom otoku Trećiću, čiji je govor autor sam oblikovao spajajući čakavski dijalekt, talijanski i engleski u iskrivljenim inačicama. Samim tim, roman je fascinantan i s jezičnoga gledišta. Unatoč jezičnoj složenosti, objavljen je na nekoliko jezika. Nije jezik samo ono što će vas na Trećiću zaintrigirati, tu je i lepeza živopisnih i zanimljivih likova. Glavni je mladi političar Siniša, koji onamo biva poslan po kazni, kako bi uspostavio vlast, no ujedno i uklonio ljagu sa svog imena. U kakvom se skandalu našao Siniša doznajemo na samom početku romana, no prave zavrzlame tek započinju samim Sinišinim putovanjem do odredišta, a pogotovo kad tamo i stigne. Dolazi ondje, u tu hrpu živopisnih ljudi – od njegovog prevoditelja Tonina (i njegovog oca), preko Bosanca, Aboriginki, pa čak i do pornoglumice, suočava se s jezikom koji ne zna i ljudima koji ne znaju njega, a  već je osmi povjerenik Vlade koji im dolazi. Njihov je suživot ispisan na stranicama vještim jezikom, ali i još vještijim tkanjem emocija i suprotnosti. Suvremeno i prastaro supostoje na tom otoku, a idilu malog netaknutog mjesta razbijaju pomalo groteskne, na trenutke i zastrašujuće situacije, gotovo pa čak i morbidne, no one su tu kako bi još bolje ocrtale likove. Mještani psuju, govore o raznoraznim temama, ne biraju riječi, govore po domaći, ali čak ni to ne narušava iskustvo čitanja jer čak i psovke i erotski momenti dolaze nekako uklopljeno ili kao pojačivači emotivnog stanja lika. Baš zato jer je sve prirodno, imat ćete dojam kao da ste tamo i vrlo ćete se lako uživjeti u otočku svakodnevicu, a kako će se Siniša snaći, to morate vidjeti čitajući!