Koliko hrvatska ima mladih talentiranih glazbenika mogli smo vidjeti i na ovogodišnjoj dodjeli Oscara znanja koja je dodijeljena u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti, a jedan od njih nam je posebno zapeo za oko. Dvostruki dobitnik Oscara znanja je mlad, uspješan i samozatajan Matej Mijalić koji dolazi iz Rijeke. Sada ima 18 godina, ali sa šesnaest je kao talentirani i najmlađi kandidat u srpnju 2017. godine uspješno položio prijemni ispit na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu ,te je od akademske godine 2017./2018. ujedno i student prve godine violine u klasi prof. Leonida Sorokowa.

 

Matej Mijalić rođen je u Rijeci 26. listopada 2000. godine. Osnovnu školu Vladimir Gortan u Rijeci upisuje 2007. god., a godinu dana kasnije počinje učiti svirati violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova.

 

Na 50. Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Varaždinu 2012. godine, osvaja prvu nagradu. Slijede prve nagrade na 52. Državnom natjecanju u Velikoj Gorici 2014. godine, 54. Državnom natjecanju u Zagrebu 2016. godine, 56. Državnom natjecanju u Zagrebu, 2018. godine, Međunarodnom natjecanju Rudolf Matz 2013. godine, Dalekim Akordima u Kaštelama 2013. godine, Porečki Tirando con pizzicato 2015. godine, 9. Međunarodnom natjecanju Svirel za soliste i komorne sastave u Dobrovi, Slovenija, 2017. godine, prvu nagradu na 10. Međunarodnom natjecanju Svirel u Dobrovi, Slovenija, 2018.godine,  Drugu nagradu na 6. Međunarodnom natjecanju Citta di Palmanova u Palmanovi u Italiji, 2018.gpdine, Na Međunarodnom natjecanju Mladi virtuozi u Zagrebu 2017. godine osvaja 3. nagradu, na 23. Grand Prixu Lions Cluba Rijeka osvaja 2. nagradu s tim da prva nagrada nije dodjeljena.

 

Njegove sviračke vještine prepoznate su od strane struke, te je dobio  priliku da održi samostalni cjelovečernji recital koji je uvršten u program Hrvatskog nacionalnog kazališta Ivana pl. Zajca pod nazivom Komorni koncerti u Mramornoj dvorani Guvernerove palače u sezoni 2015./2016.

 

Dobitnik je nekoliko priznanja koje dodjeljuje Grad Rijeka za osvojena prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima, te priznanja Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta za izvrsne rezultate i osvojeno prvo mjesto na državnom natjecanju u šk. god. 2015./2016., te školske godine 2017./2018., a imao je čast da nastupi pred predsjednicom Republike Hrvatske Kolindom Grabar-Kitarović na svečanoj sjednici grada Rijeke u lipnju 2015. godine.

 

U lipnju, 2016. godine i 2018.godine prisustvuje svečanosti u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti u Zagrebu gdje mu je uručen Oskar znanja. Uručen je onim učenicima koji su u toj godini u svojoj disciplini na državnom natjecanju osvojili najveći broj bodova.

 

Sudjelovao je u programu kojim se obilježavaju XIX. Matetićevi dani, 2. i 3. Dani Kresnikovih violina, a na 4. Danima Kresnikovih violina data mu je prilika da održi cjelovečernji recital na Kresnikovoj violini iz 1910. godine koja se čuva u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. Također, uprava muzeja je organizirala snimanje videa Kresnikova violina iz 1910. u slici i tonu na kojem je akustičke kvalitete violine predstavio s dvije skladbe za violinu solo. Nastupao je i kao član profesionalnih orkestara,kao što su orkestri: Opatijski komorni orkestar,te s orkestrom Riječke filharmonije, a u orkestru Orchestra sinfonica la Macia dobio je priliku da nastupi u ulozi koncert majstora,a koncerte su održali u Veneciji u Teatro Malibranu i gradu Spilimbergu na piazzi Garibaldi.

 

 

Odakle ljubav prema glazbi i zašto si odabrao violinu kao instrument?

U mojoj obiteljskoj tradiciji, mama je klaviristica,a teta violinistica ,tako da se ljubav prema glazbi prožima  već generacijama i zahvaljujući tome nisam bio neki laik što se tiče poznavanja instrumenata. Imao sam dobrog vođu da mi kaže na koji pristupiti pojedinom instrumentu. Kao glazbenik susreo sam se s različitim instrumentima poput udaraljki, klavira, instrumenta s tipkama i gudačkim instrumentima i onda sam prema tome napravio neku svoju referencu . Meni je violina bila oblikom i tonom jako privlačna, što se tiče tih faktora i onda sam znao da je to to , ali nisam znao da ću se s time baviti.

 

U Rijeci si 2007. godine upisao, a godinu dana kasnije počeo učiti svirati violinu u Glazbenoj školi Ivana Matetića Ronjgova.

Školu sam upisao kod profesora Daniela Trinajstića koji je danas ravnatelj iste škole u Rijeci. Bilo je teško na početku, je l’ violina na početku , prve četiri godine ne zvuči tako dobro, tako da je tu bilo svega , ali s vremenom mi je violina prirasla srcu.

 

Koliko je teško djeci u hrvatskoj baviti se sviranjem violine?

Nije lako , pogotovo kod težih instrumenata kao što je to violina jer treba podrška sa strane roditelja i treba jedna osobna rutina koja se mora stvoriti. Nije lako od početka , jer to nije violina na koju smo svi navikli od prve godine, to je zapravo mukotrpan put koji se s vremenom olakšava dok ne prijeđe u jedan komforni pristup tom instrumentu i samom principu sviranja. Treba vremena.

 

Pet godina kasnije, točnije u 8. razredu osnovne škole na 50. Državnom natjecanju učenika i studenata glazbe i plesa u Varaždinu 2012. godine, osvojio si prvu nagradu.

Riječ je o državnom natjecanju HDGPP-u, natjecanje u sustavu Republike Hrvatske koje organizira Ministarstvo, gdje se prijavljuju svi glazbenici iz Republike Hrvatske gdje se onda vidi stvarna slika i raspored. Natjecanje mi je bio šok, je l’ nisam imao iskustvo s natjecanjima od prije i išao sam vidjeti što će biti. Dao sam sve od sebe i osjećao sam se skroz opušteno i sad kad gledam retrospektivu mislim da je to zapravo bio najvažniji faktor u sviranju na pozornici. Uspio sam osvojiti tu prvu nagradu i to mi je značio neopisivo puno, to mi je već u glavi stvorilo neki klik , jedan osjećaj koji svaki dan proživljavam kad uzmem instrument u ruke.

 

Nakon tog osvojenog priznanja krenula su se nizati prva mjesta i na drugih natjecanjima. Koje natjecanje bi izdvojio?

Drugi HDGPP koji se održavao 2016.godine bilo je jedno od mojih najdražih natjecanja, zato što sam tu dobio nekako prethodno iskustvo i bio sam dovoljno zreo da mogu pristupiti tome kako treba. Imao sam dosta težak program , ali izašao sam na pozornicu i osjetio sam da je to iskustvo na tom natjecanju bilo nezamjenjivo i neponovljivo i još dan danas se sjećam kao da je jučer bilo kada je bilo održano.

 

 Osim natjecanja sudionik si i na gudačkim seminara : prof. Y. Yordanova u Opatiji,prof. M. Sorokowa i L. Sorokowa u Opatiji i u Dubrovniku.

Već dugi niz godina radim s profesorom Leonidom Sorokowim koji je profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu i Universitätu u Beču gdje predaje violinu. Nekoliko godina sam pod njegovim okriljem i primam njegovo znanje i pristup violini i sukladno tome idem i na njegove seminare i ljeti i zimi.

Gudački seminar je specifična stvar jer tu ima više profesora iz različitih segmenata ,najčešće po dva. Jedan iz violine, violončela i klavira koji se u vremenskom roku izmjenjuju, a svaki je na važnosti. Dođe različitih violinista iz cijelog svijeta,ljudi koje zanima raditi sa tim profesorima. I uvijek je tu neka konkurentnost i kompetentnost kada se dođe na seminar. Atmosfera je jako ugodna i to su sve jako dobri ljudi , ali uvijek se osjeća jedna konkurencija.

Puno se znanja tu skupi jer se posveti violini , naime to se održava za vrijeme ljetnih i zimskih praznika kada nema škole. Svaki glazbenik bi trebao posjetiti barem takav jedan seminar godišnje radi takvog zadržavanja kondicije.

 

Koji profesor je na tebe ostavio najveći utisak?

To je sigurno prof. Leonid Sorokow . Njegova radna etika i pristup violini – vidi se koliko je prošao sve što se da proći za svirati na violini. To mi jako puno znači i treba sada u mom stadiju učenja i mislim da znanje koje mi sad daje je jako korisno.

 

Gdje se vidiš u budućnosti, na koji bi način volio nastupati? Dali je to solistički, u Gudačkom kvartetu , u Filharmoniji…?

Što se tiče violine , to je fleksibilan instrument i može se u mnoge svrhe koristiti. Ali ja se ne bih volio svrstati u Filharmoniju ili Komorni ansambl , solistički život ili raditi Crossover kojeg rade 2 Cellos. Ja bih se zapravo volio baviti svime što mi violina može pružiti kao instrument koji je kroz godine toliko razvijen da je bit svakog većeg ansambla ili sinonim za klasičnu glazbu.

 

U Beču si 2014/2015. godine polazio tečaj za talentiranu djecu kod profesorice M.Sorokowe?

 Profesorica Marina Sorokowa je također moja bivša profesorica , a bila je supruga mog profesora. Jedne godine dok sam bio kod nje na seminaru mi je rekla da ima mjesta u njenoj klasi na tom tečaju za mladu i talentiranu djecu u Beču ,što je zapravo priprema za Universität. I kao svaki drugi prijamni pripremio sam program koji je bio tražen sa strane komisije. Vidio sam sve nacije i violiniste s različitih strana svijeta koji žele upasti na taj tečaj. To je bilo jako poučno iskustvo jer sam osim Austrije i Beča vidio i koliko se tamo cijeni klasična glazba, te kakav je tamo pristup prema glazbi koja je sigurno jedna od najrazvijenijih u cijelome svijetu.

 

Čije skladbe najviše voliš svirati?

Niccolò Paganini i Eugène Ysaÿe. To su kompozitori čiju glazbu stalno slušam ,čak i na mobitelu. Njihova glazba je jednostavno neopisiva i naravno tu je Johann Sebastian Bach i njegove partite i sonate koje su savršenstvo skladanja.

 

Najdraži violinist?

Kroz povijest netko tko je bio konstanta u mojem fanatizmu prema violini je Itzhak Perlman koji je bio najpozitivnija i najbolja persona ikad znana u showbusinessu, jer ipak on je dosta popularan violinist i David Oistrakh kao sinonim za apsolutno vladanje instrumentom i najboljim violinskim tonom ikad znanom čovjeku kroz povijest, tako da si mu oni apsolutno top 2 najdražih violinista.

 

Dobitnik si i nekoliko priznanja koje dodjeljuje Grad Rijeka za osvojena prva mjesta na državnim i međunarodnim natjecanjima?

Grad Rijeka uvijek prepoznaje ljude koji su aktivni u svome životu bilo da je to na području sporta, glazbe ili ikakavog drugog segmenta kulture. I to se u Rijeci cijeni, pogotovo ako grizete za to i ako ste voljni žrtvovati puno svog slobodnog vremena i mentalnog rada. Tako da su u meni prepoznali takvog kandidata za priznanja koja su mi dodijelili.

 

2017.godine upisuješ Muzičku akademiju u Zagrebu kao talentirani i najmlađi kandidat?

Akademija je samo bila nastavak na moje prethodno obrazovanje, došla je iznenadno, ali i očekivano s obzirom na program koji sam svirao i cijeli smjer u kojem je to sve išlo s natjecanjima. Akademija je bila sljedeći korak koji sam što prije morao uzeti ,na ideju profesora Sorokowa i to se odmah prihvatilo. Nedugo zatim je bio prijamni ispit i ja sam ga položio i sada sam student prve godine. Možda je to bila malo teža , ali i bolja odluka s obzirom na maturu u srednjoj školi koja me čeka.

 

Koji su ti planovi u budućnosti?

Sada sam trenutno fokusiran na Akademiju , nakon koje može doći i postdiplomski ili još jedno studiranje.Moja budućnost i budućnost svakog glazbenika je jako mutna i zavisi od prilike na kojoj možemo svirati i gdje nas se može čuti. Samo je važno da nastavim s radom i kontinuiranom posveti violini.

 

S kime bi volio nastupati jednog dana?

Sigurno koncert za dvije violine sa Shlomom Mintzom koji mi je draži violinist , a što se tiče orkestara to je svakako Filharmonija , je l’ se vidi visoka razina profesionalizma kao što je to u Zagrebačkoj filharmoniji.