Pjesme, nepjesme ili nešto sasvim treće?

Irena Vrkljan jedna je od naših najvećih živućih književnica. Iza nje je dvadeset i pet izdanih knjiga pjesništva i proze, a piše i radio – drame te scenarije za TV dokumentarce i drame. Uvrštena je u antologije i prevedena na nekoliko jezika, dok se i sama bavi prevođenjem s njemačkog jezika te uređuje suprugovu literarnu ostavštinu.

 

Ona i suprug joj, njemački pisac Ben Meyer-Wehlack, godinama su živjeli u Berlinu (u koji je otišla 1966. godine) i Zagrebu, a Irena Vrkljan se nakon suprugove smrti u Zagreb vratila za stalno, i nažalost, sama. Upravo na motivima samoće i smrti, autorica je pod budnim uredničkim okom Jadranke Pintarć izgradila svoju pjesničku zbirku Pjesme, nepjesme; a koju je između korica smjestila izdavačka kuća V.B.Z. u travnju ove godine.

 

Između korica zbirke kao da se nalazi kovitlac emocija koji nastaje nakon što nas voljena osoba napusti, ali i snažno suočavanje sa samoćom koje izbija iz gotovo svakog stiha. Fino utkani intimni motivi (poput ljubavi i odluka, pjesništva i vlastitog ja; ali i oca i sestre) isprepliću se s onim filozofskim koji se bave starošću, vremenom i prolaznošću. Motivi sjećanja i povratka, kao i motivi Zagreba (Dežmanova, Bogovićeva i Klaićeva ulica; Zrinjevac i Ilica) grade novi svijet u kojem autorica postoji i promišlja suočena sa samoćom, koja je znakovito pojačana motivom zime, čak i usred ljeta. Alergičnoj na sunce, autorici preostaje samo zagrijavanje odjećom, a čak su i šetnje u sjeni postale hladne i sumorne jer ona sada šeta sama. Njezine je generacije sve manje, njezinog voljenog više nema, a samoća je prisutna sve više. Protiv nje se autorica bori stihovima, slobodnima i nesputanima, dovoljno snažnima da prenesu emocije.

 

Ako je njezina proza Svila škare spojila njihova sjećanja u jedno, onda je zbirka Pjesme, nepjesme dostojan poetski prikaz onoga što se proživljava kada dođe do neželjenog razdvajanja. Jesu li ove pjesme doista i nepjesme, kako ćete reagirati na silinu emocija koje vas dočekaju u stihovima i koliko ćete još dugo o njima promišljati, ostaje vam da vidite nakon čitanja. Sama autorica kaže da je ova zbirka poetski oproštaj od voljenog. No, nakon čitanja, sigurna sam da neke emocije čak ni smrt ne zaustavlja.