Na samom otvorenju zagrebačke kulturne sezone u Galeriji Laval Nugent otvorena je izložba mladog hrvatskog fotografa Dominika Papića pod nazivom Retrospektiva, koja je ujedno i njegova prva samostalna izložba. Izložba je svojom posjećenošću, zanimljivim postavom, kvalitetom fotografije , ali i humanitarnom akcijom privukla i našu pažnju.

 

Dominik reci nam nešto o svojim fotografskim počecima. Kada si se susreo sa fotoaparatom i kada si odlučio da je to zanimanje upravo ono želiš raditi u životu?

Cijela priča je službeno počela u rujnu 2008.godine kada sam upisao srednju fotografsku školu, točnije Obrtničku školu za osobne usluge smjer fotograf, no mislim da je svakako na mene utjecaj imala i ta jedna kreativna crta koju imam u sebi, a koja je dolazila do izražaja u osnovnoj školi. Bio sam više za kreativne i umjetničke predmete poput likovnog, glazbenog i tehničke kulture, a manje za ove gdje se traže točne definicije i određene formule.

 

 

Što je za tebe dobra fotografija? Koja tehnika u fotografiji te najviše privlači?

Mislim da je svakako makro fotografija nešto u čemu dobro plivam i što volim snimati, a ako mislite na tematiku tu  svakako volim koncertnu fotografiju. U njoj upravo dobijem ono što i tražim: emociju od izvođača koja se, dok ste u žaru nastupa, najbolje može dočarati kroz fotografiju.

 

Tko ti je najdraži fotograf?

Uf, teško pitanje.. Mogu reći da imamo jako dobru fotografsku scenu i konkurencija je velika. Konkurencija sama po sebi nije nužno loša već itekako zdrava stvar i samim time se stvaraju uvjeti za napredovanjem u radu.  Volim pratiti hrvatskog fotografa i putopisca Davora Rostuhara samim time što je i veliki ljubitelj putovanja baš kao i ja pa samim time on spaja ugodno s korisnim, odnosno na putovanjima snima fantastične fotografije. Ne pratim toliko strane fotografe, ali škicnem ponekog domaćeg freelancera i vidim da hrvatska fotografska scena ima itekako dobru budućnost.

 

S obzirom na to da si relativno mlad fotograf izlagao si  na mnogim izložbama, koliko ti to znači?

Istina, sa samo 25 godina mogu se pohvaliti da sam bio autor na čak 5 grupnih izložbi, te sada jedna samostalna izložba Retrospektiva koju smo otvorili upravo na moj rođendan 4. rujna. Mislim da je svakom autoru, posebice onima koji se bave umjetničkom fotografijom, da rade i napreduju na sebi, a samim time i izlažu vlastite radove. Time se vidi koliko ste željni to raditi i koliko pridajete pažnje vlastitim radovima. Meni je izuzetno drago što sam bio na nekoliko njih jer sam ušao u ligu fotografa koji su među eminentnijima u Hrvatskoj, a to je zasigurno čast i priznanje za svakog autora pa tako i za mene.

 

 

Reci nam nešto o svojoj prvoj samostalnoj izložbi Retrospektiva koja je ovih dana otvorena u Galeriji Laval Nugent.

Izložba Retrospektiva presjek je mog 10-godišnjeg rada i kraj jedne faze, ne samo onoj profesionalnoj, već i životnoj. Odrastanje, sazrijevanje, učenje (ponekad i mučenje, hehe), te dolazak na jednu točku za koju mogu reći da sam iznimno zadovoljan. Puno se tu fotografija nakupilo u tih deset godina i nažalost nisam mogao izložiti sve fotografije koje sam planirao, morao sam zaokružiti broj na trideset i pet  radova, no svakako u planu imam još jednu izložbu u drugom gradu krajem godine pa možda promijenim nekoliko fotografija čisto da zadovoljim svoju želju.

 

Što se tiče samog procesa pripreme, izložbu sam pripremao posljednjih šest mjeseci, gotovo od početka godine što uključuje traženje galerije, izradu fotografija, brošura i plakata, a izložba je i humanitarna tako je bilo potrebno dogovoriti sve detalje i sklopiti partnerstvo s Dječjom bolnicom u Klaićevoj, te riješiti papirologiju i prijaviti izložbu što je, nažalost, dugotrajan proces.

 

 

Spomenuo si da je izložba i humanitarnog karaktera, na koji način posjetitelji izložbe mogu sudjelovati?

Tako je, moja velika želja već dugo godina je da napravim neku humanitarnu akciju. Kako sam prije četiri godine volontirao u Noinoj Arci, imam već iskustva u pomaganju i humanome radu, a sada se spojilo ugodno s korisnim tako  da posjetitelji koji žele, dođu i posjete izložbu, a od ukupno trideset i pet fotografija, čak petnaest ih je na prodaju. Svaka je unikatna, a donacije, kao što sam prethodno spomenuo, skupljamo za dječju bolnicu Zagreb u Klaićevoj jer su djeca naša budućnost, a stanje u zdravstvu nam nažalost nije bajno i ničiji život ne bi trebao ovisiti o novcu. Zato sam pokušao pomoći koliko je u mojoj moći.