Latifundija vas očekuje!

Naklada Ceres i urednik Dragutin Dumančić donose novu zbirku priča Tomislava Šovagovića Latifundija. Osim po ovoj najnovijoj zbirci, Šovagović je poznat i po djelima kao što su Sudnik čvaraka, Cesta knezova bribirskih, Ispod skala; a za svoje je stvaralaštvo (poeziju i prozu) dobio tridesetak nagrada. Latifundija, koju vam danas predstavljam, sačinjena je od kratkih priča u kojima možete pronaći sebe i svoje bliske ljude.

Naime, Šovagovićeva zbirka prati tri naraštaja muškaraca: Diktatora, Pročelnika i Dječaka koji zajednički grade kuću. U tom procesu isprepliće se puno toga: međugeneracijski i obiteljski odnosi (osim dva glavna lika, upoznajemo i njihove supruge te braću), spominju se mitska bića, književni junaci, ali i promišljanje o životu; njegovoj svrsi i smislu. Iako se radnja oblikuje oko gradnje kuće, naglasak je zapravo na učenju, na razlici materijalnog i nematerijalnog, kao i onom trenutku shvaćanja što doista jest bitno. Djelo ima blago nostalgičan ton, opisi su dovoljno bogati da se stvori jasna slika, ali su s mjerom pisani tako da nipošto ne guše dinamiku i stilsku ravnotežu djela. Iako gradnja na latifundiji (velikom zemljišnom posjedu) teče bez većih problema, dolazi do naglog obrata. Kojeg, morat ćete otkriti čitajući, a tako ćete otkriti i brojne intertekstualne veze pa se tako spominju stihovi Antuna Branka Šimića, ali i pjesma Srebrnih krila,  kao i parafraza Sivko ga je volio. Putem od ostave do kuće priča se priča koja je zapravo priča o napretku i putu ka ostvarenju plana. Upravo to ostvarivanje planova pomaže nadići provincijski karakter.

Iako će u Diktatoru, Pročelniku i Dječaku svatko od nas prepoznati neke od članova svoje obitelji, djelo je autorova posveta ocu Josipu i strikanu Fabijanu Šovagoviću, što mu daje dodatnu toplinu. Ako vas zanima što se krije na ovoj latifundiji, zašto su spontane fotografije važne i zašto je jedno pismo posebno, zavirite između korica. Latifundija vas očekuje!