Ima li svatko zagrljaj u koji pripada?

Vlasta Janton rođena je Zagrepčanka koja od rane mladosti piše poeziju i prozu, na manjim portalima objavljivane su joj pjesme i kolumne, a piše poeziju i prozu u Časopisu za književnost Kvaka. Ljubiteljica lijepe riječi, ove se godine okušala u pisanju pa je tako nastao njezin roman prvijenac Zagrljaj u koji pripadam. Uredila ga je Sandra Pocrnić Mlakar, a izdala Beletra.

„Ljubav nikada nikome neće dosaditi, ljubavi nikada dovoljno. To je vječna tema, vječna inspiracija.“ izjavila je autorica povodom promocije romana, a upravo je ljubav i ona sama uzela za temu. Roman prati ženu u ranim tridesetima koja ljubav otkriva i proživljava na više razina. Ponajprije je tu majčinska ljubav (prema šestogodišnjoj kćeri), ljubav prema poslu (njezina malena cvjećarnica nije samo radno mjesto, nego i mjesto na kojemu ona doista uživa) i naposljetku, ljubav žene prema muškarcu. Ova potonja dolazi joj iznenada, neočekivano i poput uragana ruši stabilne okvire u kojima se junakinja nalazi. Rastrgana između onoga što želi i treba i između onoga što mora; između onoga što se od nje očekuje i onoga što joj se doima kao da cijeli život iščekuje, junakinja romana će iskreno i bez zadrške progovarati o svojim dvojbama, unutrašnjim borbama, lijepim i manje lijepim posljedicama vlastitih izbora. Naučit će da se neke stvari moraju srušiti kako bi se nove mogle izgraditi, ali i da najljepše bajke ipak imaju poneki trenutak muke.

Iako se ljubavnom romanu često pridaje epitet lakog štiva, ova će vas priča razuvjeriti. Čas razumijete junakinju, čas se ne slažete s njom pa se već u idućem trenutku pitate što biste vi na njezinom mjestu. Odgovora ima koliko i čitatelja, ali ono što je sigurno jest kad vas ova knjiga obgrli svojim riječima i pitanjima koja postavlja, nećete ju ispustiti do posljednjeg retka. Je li junakinja pronašla i zaslužila zagrljaj u koji pripada, ostaje vam saznati čitanjem!