Dašak juga i roman koji se pamti

Fraktura i urednik   donose još jednu književnu poslasticu koju je prevela Željka Gorički. Naime, prijevod je bio potreban jer je roman izišao iz pera splitske autorice s njemačkom adresom, Nataše Draginić koja je odavna zapažena u njemačkim književnim krugova te plete veze između dvaju književnosti; njemačke i hrvatske. S četiri romana iza sebe, autorica se potvrđuje kao spisateljica koja vješto barata ugođajem, likovima i rečenicama.

Krivo je jugo roman je koji upravo to i dokazuje. U romanu pratimo skupinu mladih njemačkih umjetnika koji dolaze u bračku uvalu uvježbavati predstavu. Smješteni na otoku u svibnju, u vrijeme kad sve još donekle miruje prije turističke vreve, s predivnim Bolom gdje im je Zlatni rat na dohvat ruke, a mala se uvala čini kao svijet za sebe; ovi će mladi ljudi otkrivati sebe, svijet oko sebe, ali i još intenzivnije doživljavati međuljudske odnose. U toj su grupi ljudi raznih profesija i profila, od pisaca do studenata i glumaca i jednog slikara, a sve ih dočekuje neobičan ljubavni par koji to zapravo u početku i nije. Već su na samom početku u pogibeljnoj situaciji pa se miješaju strah i uzbuđenje, a izolacija umjesto da smiruje dodatno uzburkava odnose među njima. Njihova promišljanja o životu, umjetnosti, ljubavi i svijetu čitko su ispisana, pomalo kaotična i neobična, kao da ih je samo jugo donijelo na stranice romana. Likovi su neobični i vrlo živi, atmosfera je na trenutke gotovo sanjiva, na trenutke napeta; a ugođaj otoka, mora i kamena i te kako pridonosi posebnosti romana.

Ako uzmete Krivo je jugo u ruke, donijet ćete pravu odluku jer ćete čitati roman koji osvaja ugođajem, stilom i pomalo neobičnim i naoko zamršenim stilom koji je istovremeno čitak i privlačan. Južina, more, valovi i stijene koji u dvije otočke kuće ugošćuju živopisne posjetitelje formula su koja i mračnije elemente romana pretvara u užitak čitanja i zato ne krivite jugo, nego počnite čitati!