Julijana Matanović dobro je poznata čitateljskoj publici, ali i struci i kritici o čemu svjedoče brojne nagrade, ali i pozitivni komentari čitatelja, kojih je sa svakom novom rečenicom sve više. Iako je Julijana Matanović češće u fokusu kao autorica beletristike, njezin znanstveni rad i bavljenje povijesnim romanima nipošto nije zanemariv. U najnovijem ostvaraju, Matanović spaja oba svoja stvaralačka pola i naklada Ljevak te urednica Nives Tomašević donose novu književno – znanstvenu poslasticu iz njezina pera.
Riječ je o ostvaraju Knjiga o Fabriju u kojoj Matanović daje sveobuhvatan pregled poetskog vrta istaknutog hrvatskog književnika Nedjeljka Fabrija. Fabrijeva su djela višestruko i često podvrgavana brojnim analizama, interpretacijama i usporedbama, no kad pisac o pismu piše, sve to dolazi na jednu posve novu razinu. Kada je riječ o književnici koja je stasala uz opus Nedjeljka Fabrija, a pritom imala i čast poznavati ga osobno, onda je sasvim sigurno a će Knjiga o Fabriju donijeti iskreno i iscrpno gledište jer je Julijana Matanović o Fabriju govorila često, razgovarala s njim i svoje interpretacije gradila i tkala i na osobnim i puno tankoćutnijim temeljima, dobivajući uvid puno snažniji no što ga može pružiti teorijsko znanje i analitičnost. Napisavši brojne pogovore i predgovore, iščitavši ga nebrojeno puta, autorica se kao vrsna poznavateljica opusa koristi teorijskim znanjima kojima daje nadasve ljudsku dimenziju. Kad pisac piše o piscu, posebna je situacija. Kad pisac piše o uzoru, velika je čast. Kad pisac piše o prijatelju piscu, koji je i sve gore navedeno, nastane Knjiga o Fabriju.
Ovo nipošto nije samo teorijski tekst, ovo je nešto u čemu leži veličina pisca (i onog koji uzor priznaje i poznaje, i onoga koji je uzorom postao) i doista pokazuje da su umjetnici besmrtni. Jer dok god je poetskih vrtova, dok god je životnih i književnih spona i volje da se u njih zaviri i njima pozabavi, smrt je samo fizička pojava. Julijana Matanović kaže da riječi pripadaju onima koji ih shvate, a ja bih dodala da pisci koje se ovako shvati, interpretira i voli pripadaju u besmrtne, baš kao i oni koji o njima pišu.
