Mahnite Smiljku i otkrijte pjesničku zbirku

Urednik Roman Simić i Fraktura donose čitateljima najnoviju pjesničku zbirku Eveline
Rudan koja je dobila nagradu Fran Galović za najbolje književno djelo na temu zavičaja i/ili
identiteta. Osim najnovije naslovljene Smiljko i ja si mahnemo, u stvaralačkom opusu Eveline
Rudan još je nekoliko zbirki pjesama, a brojne su joj pjesme uvrštene i u antologije, kao i
prevedene na nekoliko jezika. Autorica je i slikovnice Kraljevićev san, a kao sveučilišna
profesorica na Odsjeku za kroatistiku zagrebačkog Filozofskog fakulteta bavi se usmenom
književnošću, novim oblicima usmenosti te vezama usmene i pisane književnosti.

Evelina Rudan u 40 pjesama donosi čitav jedan svijet, donosi međuljudske odnose, donosi
svakodnevicu i intertekstualnost. U njezinim ćete stihovima šetati, vikati, mahati, promišljati,
a možda i – odgonetati. Naime, zbirka je pisana čakavicom koja niti malo ne otežava čitanje
(dijelom i zbog bogatih pojašnjenja), već zbirci daje posebnu čar. Vidljiva je dijalogičnost, a
čak je i vikanje postalo vrstom stilskoga sredstva u pjesmama označenima brojevima. Pjesme
su to smještene u prostor i vrijeme, a u stihovima su svoje mjesto našli Goethe, Twain, Tolstoj
i drugi velikani, ali i zagrebački fakulteti, pulske ulice i brojna druga mjesta. U svakoj je
pjesmi prvi stih isti, a taj stih je ujedno i naslov zbirke, no svaka pjesma donosi svijet za sebe
koji se čitatelju otvara u svoj raskoši dijalekta i emocija. Intima, društvo, kultura i osjećaji
gradivni su elementi autoričina pjesničkog izraza koji probija granice dijalekta i postaje
univerzalan pjesnički jezik koji kod čitateljske publike izaziva osjećaj ulaska u nove svjetove i
njihove kako lijepe, tako i manje lijepe strane oblikovane u stih.

Evelina Rudan zbirkom Smiljko i ja si mahnemo potvrdila je svoje pjesničko umijeće i
pokazala da se inspiracija doista nalazi posvuda, oko nas i u nama samima, a njezin će Smiljko
zasigurno imati svoje mjesto na brojnim policama pokazujući svu moć riječi i stihova.