U njezine je ruke otišla nagrada Gjalski, a nakon čitanja njezina romana prvijenca, nipošto ne biste rekli da je Ena Katarina Haler književna debitantica, iako se ta sintagma uz činjenicu da su joj 24 godine, veže uz njezino ime. Studentica arhitekture oblikovala je roman koji ima neosporno dobru konstrukciju, a nakladnik V.B.Z. i urednica Vanja Kulaš donose ga čitateljskoj publici.
Roman Nadohvat vrlo je obiman, ali čita se u dahu. Priča je to o jednoj ženi, o obitelji, saga o jednom vremenu iza koje stoje kako obiteljska povijest, tako i istraživanje, ali i povijesne činjenice. U romanu, koji spisom počinje (i spisom završava), slažu se fakcijske i fikcijske činjenice, a u njegova tri dijela pripovijeda se o životu i svim njegovim aspektima. Roman je ovo koji uz dokumente i godine donosi i običaje, ali i duh jednog vremena. Očuvan je i dijalekt koji svemu daje dodatnu notu živosti i vjerodostojnosti, a Zrin kao malo mjesto postaje središtem velikih životnih, ali i povijesnih zbivanja. Ena Katarina Haler svoje likove slojevito karakterizira, opisuje njihove odnose, bivajući istovremeno i pedantan kroničar i dostojan promatrač, te kao autorica vjerna zapisivačica svega što je čula, istražila i saznala. Njezin je stil poput izvrsne mješavine realizma s gotovo lirskim opisima i izvornim govorima, prikladan za opise ljudskih sudbina u vihoru rata i vrtlogu velike povijesti koja upravlja životima malih ljudi na svim razinama, kako emocija, tako i društva. Iako pokriva popriličan vremenski odsječak, ali i prostor, roman je ovo o sudbini i odrastanju dvaju naraštaja žena te o tome kako rat razara ne samo izvana, nego i iznutra.
Ena Katarina Haler ovim je romanom poslala snažnu antiratnu poruku, a zasigurno ovaj roman neće ostati samo nadohvat čitateljskih ruku, nego će biti neispušten od prve do posljednje stranice, kako priča ovolikog opsega, a čitkog stila – svakako i zaslužuje biti pročitana.