Današnji osvrt donosi vam zbirku pjesama Ratka Bjelčića, 128 crtalica. Autor je poznat kao književnik koji se čita „od pelena do pelena“, točnije, čitaju ga i oni jako mladi i oni jako stari. Zbirku pjesama je ove godine pod uredničkom palicom Silvije Šesto izdala Naklada Semafora. Kad otvorite njezine korice, unutra ugledate bogatstvo poezije iako svojom formom uglavnom nije slična tipu lirskih pjesama na koje pomislimo kad kažemo „poezija“ najčešće misleći na ujednačene stihove i rime, počesto raspoređene u jednake strofe. Upravo činjenica da se neke od pjesama u ovoj zbirci sastoje od svega nekoliko stihova čini ju tako posebnom. Pjesme nemaju naslova, označene su brojevima od 1 do 128, ali neće biti nimalo naporno pročitati sve te stihove jer su pjesme kratke, ali moćne. Baš poput malih crteža, ove lirske minijature bogate nenametljivim pjesničkim slikama dočarat će vam ono što je pjesnik želio reći, ali vas i navesti da promislite o pročitanom, kažete svojoj supruzi da ju volite, zagrlite svoju majku, pomognete potrebitom ili da kad ponovno posjetite svoj omiljeni grad, pomnije promotrite njegov krajolik. Pjesme su uglavnom misaone, protkane ljubavlju, krajolikom Siska, postavljaju i odgovaraju na neka važna životna pitanja i obogaćuju nakon čitanja. U njima se uspoređuje, zaziva, propituje, zahvaljuje, opaža i osjeća, kritički se uz dozu osjećaja osvrće na svakodnevicu, ali i društvene probleme. Nesputanost stihova koju potpomaže izostanak rime i ujednačene strofe omogućava da ovih 128 crtalica čitatelju stvori sliku o tome kako i nekoliko stihova ili jedna sasvim kratka pjesma može ostaviti dojam koji ostaje dugo nakon čitanja. Ratko Bjelčić ovom zbirkom pjesama dokazao je da se i u svega nekoliko riječi može reći puno toga.
