Nikola Vudrag skulpturama od željeza osvaja domaću i svjetsku scenu

Jedan od hrvatskih nasljednika Dušana Džamonje ili Ivana Meštrovića mogao bi uskoro postati i hrvatski kipar Nikola Vudrag, rođen 1989. godine u Varaždinu. Naime, on je u svojih 29. godina života, izlagao na 40 izložbi,10 godina bavi se kiparstvom, gradnjom javnih spomenika, izradom medalja i izradom nagrada , odnosno on živi i radi umjetnost, a svojim bi prepoznatljivim opusom i talentom mogao postići i više.

 

Nikola ti si danas jedan od najtalentiranijih , ali i najpriznatijih mladih umjetnika koji je već započeo inozemnu karijeru. Zanimljivo je da si od malih nogu okružen željezom.

Da zapravo sve je krenulo u vrtiću kada sam u rukama imao elektrodu u ruci prije olovke i sve je tako krenulo.U međuvremenu sam se bavio eksperimentalnom umjetnošću  kiparstvo, slikarstvo , glina , ali se nekako uvijek vraćam željezu.

 

Zašto te željezo toliko oduševilo? Ono te je zapravo i lansiralo u inozemstvo.

Željezo meni ima jednu posebnu snagu i energiju materijala , ne spada pod plemenite kovine, ali se putem umjetnosti može napraviti nešto plemenito od toga , a s druge strane meni je djed bio varioc i kovač i kada sam ja postao punoljetan on je preminuo od trovanja željezom i parama od varenja. S obzirom na to da je njega pobijedilo željezo ,  ja sam odlučio pobijediti željezo.

 

Djed Nikole Vudraga – Martin Vudrag / Fotografija: Nikola Vudrag

 

Deset godina se baviš kiparstvom , gradnjom javnih spomenika, izradom medalja, izradom nagrada , a tu se posebno ističe i nagrada za životno djelo dodijeljenu redatelju Oliveru Stoneu .

Da to je bilo prije sedam, osam godina i Nagrada je dodijeljena na Subversive film festival, bilo je tu još i ostalih , ali on je prvi koji je dobio tu nagradu Wild dreamera.

 

Ne pratiš trendove nego si nekako razvio svoj vlastiti opus koji su prepoznali i brojni galeristi diljem svijeta.Kako je došlo do toga da si odlučio riskirati.

Možemo mi pratiti razne opuse , ali onda samo radimo kopije već postojećih stvari, a opet ne može se ništa novo izmisliti. Najjednostavnije je raditi iz srca i od kuda naše srce stremi i kuda samo želi ići, i to će samo pronaći svoje kupce. Umjetnost je na kraju da se uživa u njoj i sigurno će se od određenog broja ljudi na svijetu koji prate umjetnost naći među njima klijentela kojoj će se to svidjeti.

 

Hrvatska javnost te naziva nasljednikom Džamonje i Meštrovića , pa koliko ti to daje vjetar u leđa.

Pa ja bih radije bio Vudrag, a oni neka ostanu u prošlosti. Učio sam ja o njima , proučavao ih , pogotovo Džamonju, Meštrovića, Valdeca, Rendića i Frangeša, tako da to je Dalijevska škola , prvo naučiti sve osnovno , pa onda ići dalje u svoje.

 

Ti si zapravo i krenuo putem Dalija jer ti je nedavno u Parizu održana izložba radova u  galeriji Carré d’artistes i skoro sve se prodalo.

Da , samo što ja za razliku od Dalija nisam s mravojedima išao okolo , ali je izložba bila u kvartu Saint Germaine, u galeriji Carré d’artistes , a oni imaju oko četrdeset poslovnica diljem svijeta i to je zapravo najbolja galerija za daljnju distribuciju. Pariz mi je bio prvo osvajanje i sada se ide dalje. Rezerviran sam za New York , Amsterdam, Moskvu i Beirut tako da se sada s tim bavim.

 

“Arthurov mač” kupio je John Simonian vlasnik Hublot satova / Fotografija: Nikola Vudrag

 

Možeš se pohvaliti s podatkom  da je većina izloženih skulptura prodana, a Arthurov mač je sada u Beverly Hillsu, kupio ga John Simonian vlasnik Hublot satova.

Da Arthurov mač mi je baš jako drag , taj osvajački pariški rad, ali mi je ponajviše drago da je kupac upravo John Simonian vlasnik Hublot satova ,pa znam da je na dobrom mjestu , ali osim Arthurovog sata znam gdje su prodani i ostali radovi jer mi je galerija dala te podatke tako da znam gdje se sve rasprostranjena moja djeca po svijetu.

 

U Budimpešti je izložena tvoja dvanaest metarska skulptura Nikole Tesle , reci nam koliko dugo će tamo biti izložena i koliko je trajao sami proces izrade.

U Budimpešti je izložena skulptura Nikole Tesle povodom izložbe Tesla mind from the future pod organizacijom Real Grupe koja se održala prije godinu dana u Zagrebu. Skulptura je u formi dalekovoda kao idejni koncept funkcionalnog dalekovoda koji bi uz još neke teme mogao predstavljati cijeli vizualni identitet hrvatske u tom dalekovod-skulptura obliku, baš tamo gdje takvog sadržaja nedostaje. Izložba u Budimpešti će trajati tri mjeseca, dok su planovi i logistika za New York u pripremi.

Sam proces izrade tog Tesle je meni nevjerojatan i jedna od najdražih konstrukcija, sastavljan od dvanaest  dijelova, visine dvanaest metara, od kojeg svaki ima barem 20-30 metalnih profila, konstruirao sam ga napamet dio po dio, prvo samu konstrukciju pa dodatne vezne elemente, na to tlačne i vlačne elemente sa statičkom računicom da sve bude sigurno na tih dvanaest metara ukupne visine. Sastavio bi dio, recimo nogu, u bivšem ateljeu pa da bi prošao kroz vrata opet je rastavio i ponovo sastavio vani. Prvi put sam zapravo vidio skulpturu postavljenu tek na izložbi, kad smo je postavili, i kad sam vidio da stoji uspravno bez ijednog veza sa strane, na nogama, to je bio jedan poseban moment sreće i zadovoljstva gdje sam naučio da ako dovoljno sebe predaš u umjetnost, ona će ti vratiti višestruko.

 

Skulptura “Nikola Tesla” / Fotografija: Nikola Vudrag

 

Proces te izrade je trajao nekoliko mjeseci, od samog smišljanja, računice, nabavke materijala i svih ostalih logistika da se projekt tih razmjera ostvari. On mi je još uvijek s Rollandom (skulptura Velog Jože od sedam metara u Berlinu) jedno od najdražih radova (ili kako ja to gledam-djece). Taj Tesla izložen u Budimpešti je isti onaj iz Zagreba, samo prilagođen ulazu služi kao portal-skulptura gdje se postavljen vani ispred zgrade prolazi ispod njega u Elektrotehnički muzej. Naravno bilo bi mi draže da stoji ispred našeg Tehničkog muzeja, ali izgleda da je sudbina skulpture ista sudbini lika kojeg predstavlja, no izložba se nakon Budimpešte nastavlja u New Yorku i onda eventualno u Dubaiju.

 

View this post on Instagram

NIKOLA #TESLA in #BUDAPEST tesla mindfromthefuture

A post shared by VUDRAG Art (@vudrag_art) on

 

U Šibeniku je  povodom rođendana Ive Brešana izložena njegova bista koju je izradio.

Da, u  prostorima HNK Šibenik postavljena je bista Ive Brešana, oko 190 cm visine, kod samog ulaza, u pozlati usklađena prostoru.

 

 

 

Koliko ti je zahtjevno raditi skulpture poznatih osoba? Odnosno postoji li poznata osoba čiju bi skulpturu volio izraditi i gdje bi ju volio izložiti ?

U umjetnosti biste su poprilično zahtjevno područje, nije dovoljno izmodelirati vjernu presliku lika, treba uloviti karakter, duh, auru lika i djela o kom se radi. Brešanova bista mi je bila veliko zadovoljstvo zbog niza elemenata koji su se uskladili. Postoji još projekata na kojima radim pa je bilo zabavno kad sam shvatio da je Brešan prvi od Hamletovaca na kojem radim, nakon toga Vinko Brešan se pojavi u mom ateljeu i izjavi pa ovo je moj ćaća!, sve do završne verzije u pozlati koja se savršeno uklopila u stil kazališta da bista i kazalište izgledaju kao komplet, ne ide kazalište bez Brešana ni Brešan bez kazališta.Uprava kazališta mi je predala potpuno povjerenje u izradi biste što je vrlo važno kod umjetnika jer tek tad umjetnik može raditi neopterećen i vjerujem izvući puni potencijal.

Postoji naravno i moja lista ljudi koju bi radio i vjerujem radit ću (možda i van narudžbe, samo za sebe). Preuzeo sam tu ulogu i spomeničkog kipara koja me ispunjuje, da budem tu da se ne zaboravi na one koji su napravili iskorak ka napretku, bili to kazališni redatelji, znanstvenici ili čak običan puk koji uspijeva preživjeti u ovo teško vrijeme. Brešanova bista mi je jedan pozitivan i vrlo ugodan projekt, s cijelom upravom i Antonijom Modrušan koja me pronašla za taj zadatak. Uistinu divna inicijativa kazališta.

 

Kako se može naručiti tvoja skulptura i koliko se s obzirom na tvoju zauzetost čeka na istu?

Trenutno izlažem u Parizu, New Yorku i Beirutu, a neki dan sam dobio listu galerija koje traže po nekoliko radova, među njima Lyon, Lille, Bordeaux, Toulouse, Strasbourg, Marseille, pa dvije nove u New Yorku, Barcelona i slične, tako da moram priznati imam pune ruke posla, i još uz to radim neke projekte javnih spomenika koje ću ostaviti za iznenađenje, i nekoliko art-fair-ova, među njima i jedan veći Pariški. U međuvremenu imam i još jednu izložbu u Parizu za nekih dva tjedna na Montparnasse-u.

Uz toliko posla imam nazovimo to filter za narudžbe skulptura, a to je galeristica Amelie iz Francuske. Ljudi zovu, pišu mail, a ja ih samo preusmjerim Amelie s kojom se sve dogovore dok ja radim i stvaram u ateljeu. Nisam menadžer, niti galerista pa se ni ne petljam u taj sektor, na meni je da stvaram. Moram priznati postoji neka lista čekanja za narudžbe, ali to je sve normalno, možemo to gledati iz kuta zadovoljstva da se medijski čulo/vidjelo pa su ljudi upoznati s radom i naruče skulpturu za uživati u njoj, ili s druge strane ekonomično ulažu u umjetnost jer vide porast cijena radova i kotiranje u inozemstvu, no sve u svemu – meni je samo bitno da ljudi uživaju u umjetnosti i da svatko može imati doma skulpturu ili rad u kojem će uživati i koji će ih na neki način usrećiti.

 

 Kakvi su ti planovi dalje?

Planovi su da ako ne nađem put napravit ću ga, hoću reći- naći neki novi izazov i krenuti dalje. Plasirao sam se u Pariz i New York, uskoro širim dalje, hoću završiti nekoliko javnih projekata tu kod nas doma, Tesla mi ode za Budimpeštu i sad je vrijeme za naći neku novu stepenicu i krenuti dalje. Ne radi se više o samo izradi skulpture, već suradnjama s izvrsnim ljudima koji su majstori u svojim područjima gdje cijeli projekt ima veći značaj, pa tako radim na jednom posebnom projektu koji se sprema u mojoj glavi već nekoliko godina koji bih volio realizirati s kustosicom Adrianom Prlić iz MUO, spoj znanosti i umjetnosti, ljepote i zanata; pa i još nekim sličnim art projektima koji prelaze mjere samo kiparstva. Sve u svemu, vesele me sve nove stvari koje dolaze i konačno ispunjuju svrhu umjetnika.