Zbirka poezije Autopilot i roman Krvotok nalaze se u autorskom opusu Darka Šeparovića koji je i dobitnik nagrade Drago Gervais. Urednik Andrija Škare i Fraktura donose njegov novi roman, Pristanište u kojem autor izvrsno spaja prozu i elemente poezije.
Naime, Pristanište je neobičan roman o odnosu koji se raspada, o drvu koje je gotovo živo biće na granici s opsesijom, ali i o Mediteranu kakav ne viđamo često. Jedan neobičan lik opsjednut drvetom – i to je drvo zapravo metafora života, žena u njegovom životu i njihov odnos, ali i težnje, čežnje i promišljanja – sve je to smješteno u ovaj roman na čitak i pomalo začudan način. Većina radnje odvija se unutra, što može biti izvrstan prostorni način karakterizacije introverta, što glavni lik i jest, ali priroda je oštra i surova, gotovo jeziva; a kiša i vrućine u skladu su s raspoloženjima i dinamikama likova pa se time autora može povezati i s poetikom romantizma gdje je priroda često bila ogledalom emocija. Šeparović ne odustaje ni od postmodernističkog stila koji roman doživljava gotovo kao živ organizam, gradi ga u emocijama, začudnim slikama i neobičnim likovima i stvara svijet u kojem su more i borovi zapravo surovi i neka vrsta granice između unutrašnjeg i vanjskog svijeta. U romanu osim procesa izgradnje broda pratimo i proces razgradnje emocija i razmatranja života, što autor piše gotovo poetskim stilom stvarajući odličnu simbiozu poezije i proze. Gotovo lirske rečenice uvest će vas u svijet koji opija, ogoli i začudi istovremeno jer čak i drvo je u ovom romanu živo, a na koji način – vidjet ćete ako se uputite ka pristaništu.
Darko Šeparović napisao je roman prozno pitak, lirski jak i pomalo začudan, roman nakon kojeg će vam posvećenost nečemu izgledati posve drugačije i nakon kojeg ćete ostati u razmišljanju koje seže puno dalje od stranica samoga romana.